"O ljubavi i smrti" naziv je novoobjavljenog CD-a s poezijom Borisa Domagoja Biletića i glazbom Darija Marušića, u izdanju Matice hrvatske, koji je sinoć u društvu autora predstavljen u pulskoj knjižari Petit. Pjesnikova interpretacija stihova snimljena je u rujnu 2009. i ožujku 2010. godine u Gologorici u kućnom studiju Davida Ivića, urednika ovog izdanja, dok je Marušićeva glazba nastala i snimljena tijekom 2011. u Puli.
Zamisao o suradnji nastala je na Sajmu knjiga u Leipzigu 2008. godine gdje su, u ondašnjem klubu "Horns Erben", uz Biletića i Marušića, nastupili i Livo Morosin, Mauro Giorgi, Anica Franjul i Roberta Razzi. Nakon toga dvije su Biletićeve pjesme ("Stranci i "Jasna pjesma") nastale u pulskom domu Maura Giorgija, te su i one uvrštene kao bonus na ovaj CD, a koji s ukupno 20 pjesama traje 27 minuta (u nakladi od 200 primjeraka). Među pjesmama je i citat iz Siraha, iz Starog zavjeta, a stih "Kako sam, se malo trudio, a mnogo spokoja stekao" čini podnaslov ovog izdanja.
- CD je nastajao dugo, ali mislim da smo uspjeli ostaviti trag u prostoru i vremenu. Pjesme su složene više tematski nego kronološki. Teme su vječne, eshatološke, od ljubavi do smrti, a Dario je minimalističkim pristupom dao manje da bi dobio više, kazao je pjesnik, književnik i kritičar Boris Domagoj Biletić.
Koautor CD-a, glazbenik i etnomuzikolog Dario Marušić kazao je da je u ovom izdanju glazba - ilustracija.
- Meni je riječ najčešće stimulativni medij. Nekad čak i na novinskom članku radim skladbu. Riječ mi napravi sliku, a slika auditivnu reprodukciju", kazao je Marušić, koji je zatim na sviralu izrađenim od kore bazge (na Labinštini se zove 'švikalnica') izveo "Jasnu pjesmu". Urednik David Ivić kazao je da prave stvari dozrijevaju kao staro vino te da je, po njegovom subjektivnom mišljenju, ovaj CD u kulturološkom smislu događaj godine.
Književna kritičarka i kolegica mr. sc. Vanesa Begić istaknula je da Biletić piše 33 godine i da je ne samo poet, već i vrsni esejist i kritičar.
- Veliki je liričar, posebno u pjesmama posvećenim najbližima; govori o čovjekovoj biti, ali i o ljubavi, erotičnosti. Nikad to nisu pitki stihovi, već iza njih stoji veliko znanje, a kad ih se sluša ovako s glazbom, navode na introspekciju, kazala je Begić.
Priznati pulski skladatelj mr. kompozicije Branko Radić pojasnio je da su glazba i poezija dvije srodne umjetnosti koje dijele ritam, repeticiju, dramski vrhunac..., a da u zajedničkom spoju popularnim postaju 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, pritom posebno istaknuvši Laurie Anderson i njen album "Big Science", a u klasičnoj glazbi "Einstein On The Beach" Philipa Glassa.
- Marušić se oslanja na koncept filmske glazbe. Ovdje je pravi eklektik, s mnoštvom stilova i mnoštvom instrumenata, koje služe da prate dramsku radnju i pojačaju emocionalni učinak. To je pravilan pristup, jer se time dobiva kontrast i raznovrsnost. Dario se ne libi disonance, jer bez nje nema kontrasta. Glavna mi se jako sviđa. Tu ima starocrkvenih dijelova, pastoralnih dijelova, solo instrumenata, orkestracija na klaviru, a od stilova od elektro popa 80-ih do tarantele. Moj je favorit je pjesma "Život", kazao je Branko Radić koji je, hvaleći Marušića, kao remek djelo naveo pjesmu Livija Morosina "1914. (Mojen didu)" i Marušićevo koautorstvo u toj pjesmi. (Z. ANGELESKI)