U k'o šipak punoj dvorani Uljanika, u petak koju minutu iza ponoći Damir Urban i njegov bend svoj su dvosatni koncert započeli intimnom, akustičnom, starom Lauferovom pjesmom "Pustinje", završili ga pjesmom "Nešto sveto" s albuma iz 2009. "Hello", da bi u sredini - od melankoličnog mola do vedrog dura i energičnijih plesnih epizoda - na zadovoljstvo publike ponudili kombinaciju starih hitova i pjesama sa zadnjeg, ne toliko zapaženog albuma "Kundera".
Za to su, osim raspoloženog 45-godišnjeg glavnog autora i frontmena, zaslužni gitarist Luka Tomin, klavijaturist Saša Markovski (unatoč temperaturi od 39 stupnjeva), basist Sandi Bratonja i bubnjar Marco Bradaschia.
Moglo je, doduše, ozvučenje biti glasnije i s više "šuta", iako nismo sigurni je li u pitanju tehnika ili, ipak, sam bend i njegovo sporadično improvizirano sviranje nižeg intenziteta.
Iako je publika, očekivano, dobro reagirala na "Odlučio sam da te volim","Mala truba", "Ruke", "Astronaut", "Black Tattoo" i druge brojne hitove iz bogate 30-godišnje Urbanove glazbene karijere, zdušno pjevajući s Urbanom "Budi moja voda", ipak su, čini se, sinoćnji koncertni vrhunci bile izvedbe "Spelujem ti ispriku" i ponajbolje Urbanove pjesme "Moja" ("Neka vjetar nosi glas, ništa, ništa nije vrijedno nas"). U taj red spada i najbolja skladba sa zadnjeg EP albuma - "Ako se napijem do smrti".
Kao predgrupa nastupio je pulski sastav Moć rasute pažnje, predstavivši se s devet autorskih pjesama na hrvatskom jeziku, s mrvu preuskim i gotovo kršćanskim hard rockom, premda, ako veći stvaralački prostor budu u perspektivi imali odlična back vokalistica, violinist, klavijaturistica i kulerski basist, imaju potencijala za razvoj. (Z. ANGELESKI, snimio A. KANCELAR)