Današnji prijedlog u rubrici "Kamo za vikend" neće biti duge šetnje ili planinarske ture već kratki obilazak interesantnog mjesta. Primjerice: evo idemo na kavu, pizzu ili što god do Vodnjana, obiđimo ga, razgledajmo grafite, trgove, crkvu…(o čemu sam već pisao) i posjetimo vodnjanski Park kažuna.
Valorizacija baštine
Park kažuna pronaći ćete vrlo lako na sjevernom izlazu iz Vodnjana, nadomak kružnog toka prema Rovinju, odnosno Istarskom Ipsilonu. Na ulazu je i mjesto za parkiranje.
Kažune zovu i "arhitektura bez arhitekta". Za njihovu je gradnju korišten isključivo kamen, a kamena kupola načinom slaganja kamena se razlikuje od klasične kupole. Kažun je jedan od identiteta Vodnjana, čime se Vodnjanština ponosi i tema je mnogobrojnih inspiracija, od suvenira, fotografija pa i umjetnosti te ga kao takvoga treba sačuvati i obnavljati.
S vremenom je rasla potreba za čuvanjem i valorizirati kažuna. Tako je i nastajao Park kažuna u okviru sedme akcije "Moj kažun-La mia casita" 2013. godine. Glavna mu je zadaća upoznati ljude i sačuvati od zaborava tehniku i način gradnje kažuna.
U Parku kažuna prikazana je gradnja jednog kažuna u četiri faze, odnosno četiri koraka: prvi je izgradnja temelja, drugi je izgradnja zida do krova, a treći izgradnju krova. Četvrti korak je gotov kažun.
Autohtona atrakcija
Tako je Park kažuna postao lijepa, prepoznatljiva i autohtona atrakcija koju svakako vrijedi posjetiti. Posebnost ovoga mjesta je i u tome što ono nije zamišljeno samo kao muzej već i mjesto gdje će se svi zainteresirani moći i sami okušati u gradnji okolnih suhozida. Mala, naizgled jednostavna i pristupačna atrakcija Park Kažuna zove da je posjetite osjetite dah povijesti i jedinstvenost ove male okrugle kamene kućice.
Narodna arhitektura
Kažuni su u Istri služili kao skloništa za ratare i pastire. Građeni su uglavnom na terenima gdje se za dobivanje plodnog tla morao krčiti kamen, pa su uz suhozide nastajali i kažuni kojima je Vodnjanština posebno bogata. Kažun danas spada u europsku narodnu arhitekturu, a nalazimo ih uglavnom na Mediteranu. Po hrvatskoj su se obali slične građevine nazivale bunje, čemeri, vrtujci, komarde i trimi. Kažu da je radi povećanja broja stanovnika i sve veće potrebe za vinogradima, maslinicima te intenzivnijeg bavljenja ovčarstvom, najviše kažuna nastalo u 18 i 19 stoljeću. (Jure VOJAK)