Bila je to jedna od onih utakmica u kojima gost dođe na "Drosinu" s namjerom da ode kući neporažen i u tome najčešće uspije. Još ako u jednom od rijetkih izlazaka na domaću polovicu stigne poentirati, što je Zagrebu u petak uspjelo već nakon sedam minuta igre, onda se taktika čvrstog obrambenog bloka i discipliniranog "čekanja" doista pretvara u najbolju opciju. Puljani se, poznato je, u takvim situacijama ne snalaze najbolje. Puno ih je i previše puta koštao nedostatak kreacije pred protivničkim golom, izostanak "zadnjeg pasa", učinkovite igle (odnosno igre) koja će probiti protivnički bedem u trenucima dok "zeleno-žuti" kontroliraju posjed i ritam, ali ne postižu ništa više od uzaludnog kruženja na 20-30 metara od suparničkih vrata, pouzdavajući se u sretan splet okolnosti prilikom centaršuta ili, kako je to već opjevano u jednom od gledanijih You Tube isječaka prijenosa Drage Ćosića - "inspirativnu večer pojedinca ili pogrešku obrane". Pa čak i kad se to dogodi, uplete se trenutak dekoncentracije i na koncu se opet vesele gosti.
U petak je, međutim, završnica susreta ponudila drugačiji scenarij. Iako su Puljani teško dolazili u prigode, rizik se na koncu isplatio prije nego što je potentna momčad Zagreba to uspjela kazniti u brzoj tranziciji za koju Gabrijel Boban i društvo imaju vrlo opasan kapacitet. Bilo je dovoljno da mladoj obrani "pjesnika" malo opadne koncentracija, pa da ih preduhitri ubojiti Dejan Radonjić. Vidjelo se od prve minute koliko je bio "u utakmici", to da ima kvalitetu da ju "prelomi" nije bilo upitno, a posebno raduje činjenica da je u trenucima kad se očekivao njegov fizički zamor smogao snage da "doda gas" i postane junak. Trebala mu je samo sitna pomoć suigrača, poput, recimo, asistencije Špehara prije izborenog penala, pa da odradi ono što se od njega očekuje i svojim golovima ponudi toliko nužan podstrek ostatku momčadi. (D. RAMIĆ KOVAČIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU