Upakirano iznenađenje, ili dvije nijanse ružičastog


Nije Drago Orlić jednosložna pojava na istarskoj kulturnoj sceni, nije ni plošna pojava u hrvatskoj književnosti, pogotovo onoj pjesničkoj "žutoj rijeci" hermetične samodopadnosti. Zato mu ne treba vjerovati kada čujete, ili negdje vidite, njegovu najnoviju knjigu - pogotovo kada vam jedno neobično upakirano iznenađenje osvane na stolu (poštari i tako više ne donose pisma i pakete, već samo račune i opomene) - poput dvosložnih nijansi ružičaste ispod kojih se krije zbirka pjesama "Nedjeljom zatvoreno", u nakladi Studija Sonda iz Vižinade, 2015. (151. str., urednici Jelena Fiškuš i Sean Poropat).

Dakle, prvi je problem kako Orlića "skinuti" a da ostane isti, neoštećen, potom i dilema ne da Boh da pritom još treba platiti 69.00 kn, da bi tek potom pred oči stigao poklon (još neokoričen, ali čvrsto uvezen) zbirke "Nedjeljom zatvoreno" koju - usprkos neradnom danu i otvorenom šlicu - čitamo najprije kroz Minijature (naslov prve cjeline), a onda po običaju zavedeni Orlićevim dosjetkama, poantama, igrama, asocijacijama, haikujima?, ili kako je sve to u nekoliko važnih konstatacija i naziva smjestio u predgovoru Milorad Stojević "korporalnom šporkopisu", prelazimo na drugu cjelini "Nedjeljom zatvoreno", gdje se pjesnik služi i "makaronskim jezikom", ali i dalje zadržava svoj "šporkopis" (sve po Stojeviću) kako bi nas zavodio svojim nutrenjima.

Ponekad se ne treba strogo držati značenja neke riječi kada se hoće dočarati ono što Orlić piše i na koji način predočuje svoju poeziju-poetku čitatelju; bilo to nutrenje ili snatrenje, fulvijalnost koja ne znači ništa, a opet s čini nekako baš pogodna za Dragine minijature.

Ne treba mu vjerovati ni da je ovo zadnje zbirka, jer evo u jednoj pjesmi (Zlo) kaže da je već sprema nova "More tone", a kako je motiv mora (Povlačenje, Penelopa, Blagoslov, posebno Spokoju, Starac i more, Dublje od srca, Jek, Roblje, Zgrli me more, Sol) u "Nedjeljom zatvoreno" prisutniji nego u svih dosadašnjih malo, malo pa dvadesetak knjiga, ja ne samo da mu vjerujem, nego samo čekam kada će stići na stol, kao i ove dvije nijanse ružičastog.(Mate ĆURIĆ)

VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU


 


Podijeli: Facebook Twiter