UNESCO: Treba spriječiti devastaciju pulskih utvrda

Delegacija UNESCO-a razgledala je jučer štinjanske fortifikacije (N. LAZAREVIĆ)
Delegacija UNESCO-a razgledala je jučer štinjanske fortifikacije (N. LAZAREVIĆ)

U organizaciji ICOFORT-a za Njemačku i Hrvatsku, organizaciju koju predstavljaju dr. Hans - Rudolf Neumann i Stjepan Lončarić, 20-ak stručnjaka iz Njemačke, Velike Britanije, Švicarske, Nizozemske i Hrvatske obilazit će tijekom ovog tjedna mnogobrojne pulske fortifikacije. Riječ je o studijskom putovanju organiziranom u sklopu aktivnosti koje bi za cilj trebale imati stavljanje sustava ratne luke Pula pod zaštitu UNESCO-a.

Važne povijesne lokacije

ICOFORT je zapravo Međunarodna organizacija za utvrde i vojnu baštinu, a dio je organizacije ICOMOS-a, Međunarodnog vijeća za spomenike i spomeničke cjeline pri UNESCO-u. Ovih će 20-ak predstavnika, među kojima ima stručnjaka iz domene vojne baštine, dok je dio i licenciranih za tu baštinu upravo od UNESCO-a, tijekom ovog tjedna obići gotovo sve fortifikacije, od onih na Verudeli, Kaštelu, preko štinjanskih: Monte Grosso, Punta Christo, Valmaggiore, Zonka, Munida, Hidrobaza na Puntiželi, do Katarine i Monumenta, a otisnut će se i do najveće Tegetthoff na Brijunima i na kraju razgledati specifični vojni kompleks u Barbarigi.

- Pokušat će obići sve fortifikacije, a sve to dio je ranijih aktivnosti usmjerenih na zaštitu kompleksa ratne luke Pula. Riječ je o dugotrajnom procesu i do konačnog cilja, UNESCO-ve zaštite, dug je put, rekao nam je Mario Werhas, ravnatelj Vojnog muzeja MORH-a koji sudionicima ovog studijskog putovanja daje logistiku.

Stjepan Lončarić potvrdio nam je da u Puli borave ljudi koji su sam vrh po pitanju vojnih objekata i baštine općenito te otkrio da je jedan od sudionika na ovim tvrđama bio i sada već daleke 1959. godine.

- Svi ovi ljudi rade na zaštiti spomenika i zato obilaze ovakve građevine i to doslovno na cijelom svijetu, od Indije do Kube. Ono što osobno smatram bitnim reći je na koji će način domaći ljudi ojačati svijest o nužnoj zaštiti ovih fortifikacija. Pritom valja istaknuti da su austrougarske građevine samo vrh, zadnji sloj na tim lokacijama, jer se ispod nalazi cijeli niz važnih građevina. Valja razmišljati na način da je riječ o vrhovima brjegova, mjestima koja su od posebnog značaja bila oduvijek, od prapovijesti. Koristili su se ili kao groblja ili kao mjesta zbjegova, a eto i za gradnju fortifikacija, istaknuo je Lončarić.

Namjena utvrda

Pojasnio je da se pri izgradnji bilo kojih od navedenih objekata uvijek koristio istarski kamen, a da su posljednji izgrađeni objekti upravo fortifikacije, napravljene vječnom tehnologijom koja trenutno pokriva ta povijesna mjesta.

- Tek uzimajući taj širi kontekst značaja ovih mjesta treba naći odgovor na pitanje što dalje s tim. Smatram da treba iznaći puno različitih sadržaja, novca, svega, ali je važno to prije svega zaštititi, istaknuo je Lončarić.

S njim se složio i dr. Neumann koji je nakon obilaska fortifikacija ustvrdio da treba vidjeti koji su od ovih objekata održivi. Prije svega, istaknuo je, treba se potruditi da ostanu cijeli, a najočuvanijima ocjenjuje one koji su još uvijek pod vojskom, poput Marie Luise i Muzila.

- Za sada je bitno da ih se očisti, ukloni smeće i drugi otpaci te da se spriječi njihova daljnja devastacija i propadanje. Tijekom našeg boravka obišli smo i novigradski muzej oružja Gallerion i svi su se oduševili. Ne vidim zašto se nešto takvo ne bi otvorilo i u jednoj od utvrda. Što s ostalima? Treba vidjeti kako su to iskoristili drugi gradovi, ne treba izmišljati puno. No, Pula je mala i takvi su sadržaji za grad preskupi. Ipak je sve to u ovom malom gradu napravilo jedno veliko carstvo. Stoga sada treba pitati hrvatsku državu što misli s tim, država treba preuzeti odgovornost za ovakve objekte, iako, iskreno, nisam sigurna da je Hrvatska to u stanju, istaknuo je Neumann.

Govoreći pak o zaštiti ovih objekata, Neumann je istaknuo da se na lanjskom susretu u sklopu projektu ADRIFORT koji, između ostalog, planira i zaštitu nekih pulskih utvrda, pojavila osoba koja je pitala mogu li se pulske fortifikacije staviti pod svjetsku zaštitu UNESCO-a i pokazao čak i put kako do toga doći.

- Međutim, jedan čovjek to ne može sam, tu treba imati puno partnera, po mom mišljenju upravo bi to mogle biti bivše države K.u.K. monarhije, odnosno Austro-Ugarske, da se sve zajedno angažiraju u zaštiti ovakvog sustava. Posjetili smo Fort Bourguignon koji je prazan, ali je primjer dobre restauracije, potom je tu Fort Verudela gdje je vrlo aktivna Milena Mičić i upravo je ona krenula pravim putem da se valoriziraju takvi objekti i da im se nađe prava namjena. Mislim da bi trebalo biti više takvih ljudi s idejama, koji bi krenuli u posao unutar tvrđava, a onda im je potrebna samo pomoć i podrška sa strane da u tome i uspiju. I to je pravi put, ali i odgovor na pitanje u kojem pravcu bi se tvrđave trebale valorizirati. Zaštita je dobra, ali im treba namjena da se mogu same financirati, istaknuo je Neumann. (Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ, snimio Neven LAZAREVIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter