Zatočenici sjevernokorejskih logora trpe "izgladnjivanje i nezamislivo nasilje", objavili su istražitelji UN-a i optužili tu izoliranu komunističku državu za rašireno, sustavno kršenje ljudskih prava, što je ona pak odbacila kao političku urotu neprijateljskih sila.
Iskazi sjevernokorejskih egzilanata, a među njima ima političkih zatvorenika, koji su u kolovozu bili izneseni u Seulu i Tokiju, otkrili su način postupanja komunističke sjevernokorejske države, kazao je u Ženevi čelnik UN-ova istražnog tijela Michael Kirby.
Istragu je u ožujku potaknuo Ženevski forum, radi istrage kršenja ljudskih prava u toj izoliranoj siromašnoj državi.
U utorak je sjevernokorejski veleposlanik So Se Pyong u UN-ovu Vijeću za ljudska prava odbacio sve optužbe, nazvavši ih "proizvodom politizacije ljudskih prava Europske unije i Japana u savezu sa Sjedinjenim Državama koje vode neprijateljsku politiku prema Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji".
Svjedočanstvo o logorima u Sjevernoj Koreji dao je i Shin Dong-hyuk, najpoznatiji sjevernokorejski bjegunac, koji je uspio pobjeći iz političkog logora u kojem je bio i rođen.
"Mladić, koji je u zatvoru od samog rođenja preživljavao na glodavcima, gušterima i travi, svjedočio je javnom smaknuću svoje majke i brata", rekao je Kirby.
Istražitelji nemaju pristup Sjevernoj Koreji unatoč opetovanim zahtjevima, no bjegunci i drugi svjedoci pružili su obilje iskaza, a Kirby je pozvao Pjongjang da dade barem "djelić dokaza u svoju obranu".
Po životnoj priči Shina Dong-hyuka novinar Blaine Harden napisao je knjigu "Bijeg iz logora 14", koja otkriva da ti logori slijede praksu koncentracijskih logora ili gulaga iz doba nacizma i Sovjetskog Saveza. Vjeruje se da je oko 200.000 Sjevernokorejaca zatvoreno u takvim logorima, a Shin Dong-hyuk, rođen i odrastao u zlostavljanju, gladi, mučenju, jedina je poznata osoba koja je uspjela pobjeći.
Shinov je "zločin" što je sin muškarca čija su braća pobjegla iz Sjeverne Koreje. Mnogi zatvorenici Logora 14 ondje plaćaju "tuđe grijehe" jer totalitarna država kažnjava političke neistomišljenike.
U školi, gdje djecu pripremaju za iscrpljujući rad u ugljenokopima ili tekstilnim tvornicama, Shinu i drugoj djeci docirali su da moraju jako raditi "da bi sprali grijehe svojih roditelja".
Shin je majčinom smaknuću svjedočio kao četverogodišnjak, a upravo je on majku i brata "cinkao" za planirani bijeg, kao dijete koje je vjerovalo da su kazne pravedne, da bi tek u poznijoj dobi spoznao sav užas takve stvarnosti. (Hina)