U utorak 17. sijecnja u 10.26 sati na Internom odjelu Opce bolnice u Puli umro je istarski književnik, pjesnik i prevoditelj Slavko Kalcic.
Roden je 1954. u Juršicima kao cetvrto dijete u poznatoj zvonarskoj obitelji. U rodnom selu završio je osnovnu školu, a srednje je školovanje zapoceo u Puli pa završio u Trstu, kamo se preselio k sestri. Po povratku u Pulu ukljucio se u književni krug oko prof. Katice Ivaniševic i casopisa IBOR. U potonjem i u Petici objavljuje svoje prve tekstove, a 1978. postaje glavni urednik IBOR-a.
Sljedece godine, zbog zabrane javnog djelovanja, zapošljava se u pulskoj bolnici, gdje ostaje raditi do 1990. godine. Od 1991. do 1995. radi u Hrvatskoj vojsci, a od 1995. do umirovljenja 2006. voditelj je tehnicke službe u Društvenom centru Rojc.
Osim na književnoj sceni, bio je aktivan i u politici, jedan je od osnivaca IDS-a i prvi urednik IDS-ovog glasila Istranova. U mandatu od 2001. do 2005. vijecnik je u Županijskoj skupštini, izabran na listi Hrvatskog bloka, a tijekom mandata prešao je u Delbiancov ISDF.
Pisao je pretežno na svom roverskom cakavskom dijalektu, a objavio je petnaestak autorskih knjiga poezije i proze. Prevodio je s talijanskog i slovenskog, a životno mu je djelo prijevod na roverski cakavski dijalekt Danteove "Božanske komedije" od koje su objavljena prva dva dijela, "Paka" i "Cistilišce".
Petnaestak je godina uredivao casopis CA, sudjelovao je u radu Cakavskog sabora i Matice hrvatske te nastupao na mnogim književnim manifestacijama. Uredio je sedamdesetak knjiga, medu njima i prve naslove brojnih istarskih mladih autora. (GI)