U nedjelju je uslijed teške bolesti u 63. godini preminuo poznati pulski slikar i dugogodišnji galerist Boris Nemeš. Rođen je u Puli 14. prosinca 1951. godine. U profesionalnom dijelu najpoznatiji je kao portretist koji je stvarao u Hrvatskoj i inozemstvu. Osim što je bio gradski vijećnik u razdoblju od 2001. do 2005. godine, Puljanima je ipak poznatiji kao voditelj jednog od brojnih pulskih tunela, Galerije Nemeš u Carrarinoj ulici pored taksi stanice. Bio je to prostor u kojem je izlagao umjetnička dijela, organizirao izložbe, književne večeri, performanse, ugošćavao prijatelje, umjetnike, putnike namjernike. Bio je to i prostor u kojem je prodavao knjige, slike, vinilske ploče, CD-ove i druge vrijedne antikvitete.
Galeriju je otvorio davne 1988. godine, ugovor s Gradom je potom obnovio 2003. godine, no onda mu je, u veljači 2012. godini Grad naprasno raskinuo ugovor i zatražio sudskim putem deložaciju zbog duga od navodno 800 tisuća kuna o čemu se vodio i sudski spor.
"Nakon 23 godine napuštam ovaj prostor i nadam se da su nadležni u Gradu sada zadovoljni. Upravo se dovršava i deset godina otkako smo se borili i za skidanje skulpture na ulazu, a sada im evo sve…", govorio je tada razočarano Nemeš.
- Bio je veliki čovjek i umjetnik. Održavao je brojne tečajeve za mlade umjetnike, koje je uvijek podržavao i pomagao im. No, zatvaranje galerije strašno ga je pogodilo. Kada su mu uzeli galeriju, pao je u depresiju, a veliko mu je opterećenje bilo i to spominjanje milijunskih dugova koje je on uspio osporiti, ali eto prekasno, rekao nam je u telefonskom razgovoru njegov dugogodišnji prijatelj Edo Orel.
Njih dvojica su, prisjeća se Orel, uz još troje ljudi, osnovali tada prvo privatno udruženje Uliks - Udruženje likovnih stvaralaca i književnika, iako su im te 1982. godine svi govorili da se to ne može.
- Mi smo u tome uspjeli, Nemeš je postao tajnik, a ja predsjednik, da bi potom on bio dopredsjednik, a ja predsjednik sve do današnjih dana. Znamo se već četiri desetljeća i mislim da je njegova smrt veliki gubitak za grad i zajednicu, istaknuo je Orel.
"Boris Nemeš, strastveni sakupljač, kolekcionar i antikvar, najmanje prodavatelj, osebujan poznavatelj posebice lokalne povijesti, povijesti umjetnosti, književnosti, klasične i svekolike druge glazbe u svim oblicima nosača zvuka, egzilant po samoizboru i zaljubljenik podzemlja, slobodouman i slobodan čovjek umro je najmanje dva puta, rekla nam je povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner.
- Prvi put kada su mu oduzeti tuneli, njegovi prostori svjetlosti. I drugi put kada je odlučio da najviše voli onu skrovitu, tajnovitu i slojevitu podzemnu Pulu. S ovom svakodnevnom, nadzemnom, ubrzanom i površnom Pulom nije se znao ni htio nositi, zaključila je Ostojić Cvajner.
I čelni čovjek Kazališta dr. Inat Branko Sušac o Nemešu ima samo riječi hvale.
- Bio je topao čovjek, uvijek spreman pomoći, ali prije svega vrsni majstor koji je imao zlatne ruke. Sjećam se da nam je radio okvir za jednu predstavu Mona Lise i on je to toliko precizno napravio, jer je stvarno bio majstor. Osim što je u svojoj galeriji prodavao knjige, on ih je puno i pročitao. Brojna su i sjećanja na naša druženja, prijateljevanja, fešte, ma bio je doista svestran čovjek i, prije svega, prijatelj, ustvrdio je Sušac. (S. ZRINIĆ TERLEVIĆ)