U rukometu, koji je sasvim napustio 1950. godine, izborio je i status reprezentativaca Jugoslavije. Od 1950. nastupa za Borac koji je tada igrao u drugoj ligi, ali zavaljujući pouzdanom Kralju uskoro postaje prvoligaš koji mijenja ime u NK Zagreb.
U ljeto 1952. godine Branko Kralj pristupa Dinamu koji je u to vrijeme imao već tri odlična vratara: Branka Stinčića, Vladimira Majerovića i Slavka Arnerija. U prvenstvenoj sezoni 1953./54., Branko Kralj preuzima primat na golu Dinama postaje prvi vratar i brani u vrhunskoj formi, a Dinamo po drugi put osvaja titulu prvaka Jugoslavije. Tada je stigao i poziv za reprezentaciju.
Od 1954. do 1955. godine Branko Kralj, kao nogometaš Dinama tri puta je nastupio za reprezentaciju Jugoslavije. Debitirao je u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Turske u Sarajevu, 17. listopada 1954. godine, kada je Jugoslavija pobijedila sa 5:1., a Kralj je u 66. minuti na golu zamijenio Bearu.
Posljednji put dres reprezentacije Jugoslavije nosio je također u prijateljskoj utakmici, ovog puta u Dublinu, 19. listopada 1955. protiv domaćina Republike Irske u utakmici u kojoj je Jugoslavija pobijedila domaćina s 4:1, kada je umjesto Beare, ušao u igru u 85. minuti utakmice. Vrijedno je spomena da je i u drugoj od ukupno tri utakmice koliko je Branko Kralj branio za reprezentaciju Jugoslavije na golu zamijenio Vladimira Bearu. Dakle, tri nastupa za reprezentaciju, tri ulaska u igru umjesto Vladimira Beare.
Sudionik je Svjetskog nogometnog prvenstva 1954. godine u Švicarskoj.
Branko Kralj je u tandemu sa Bearom bio standardan član reprezentacije Jugoslavije. Beara je tada bio zasigurno jedan od najboljih vratara svijeta, pa je Kralj bio vječita rezerva. Ostat će zapamćeno da je Branko Kralj bio rezerva Vladimiru Beari, čak 33 puta.
Kada je imao svoj dan i bio u punoj formi, popularni King, bio je gotovo nesavladiv. Zbog jedne teže povrede, nakon 165 utakmica za Dinamo povukao se s nogometnog terena 1957. godine i prepustio gol Dinama tada mladom Gordanu Iroviću, koji je nastavio tradiciju odličnih čuvara mreže Dinamova gola.
Poslije povlačenja sa nogometnih terena, Kralj se posvetio poslu u privredi, jer je po struci bio diplomirani ekonomist. Istovremeno, nastavio je i s nogometnim aktivnostima i u Dinamu je obnašao razne dužnosti. Bavio se i sportskim novinarstvom i publicistikom te objavio knjige: "Vratari koji se pamte" i "S Dinamom na četiri kontinenta".
Mnogi ljubitelji nogometa ne znaju da je Kralj bio veliki ljubitelj glazbe. Bavio se džez – glazbom, svirajući na usnoj harmonici. Imao je i svoj orkestar s kojim je snimio desetak ploča, kao i CD sa poznatim zagrebačkim solistima. Snimao je i glazbu za razne igrane i crtane filmove.
Komemoracija legendarnom vrataru bit će u petak, 21. prosinca u Plavom salonu stadiona u Maksimiru, a posljednji ispraćaj istog dana u 12,10 na Mirogoju. (Hina)