U Zagrebu je u 72. godini života nakon duge i teške bolesti preminuo jedan od velikana hrvatskog glumišta, Ivica Vidovic . Dugo se borio s teškom bolesti: prije dvije godine operirao je cvorice na glasnicama, ali mu je lani u rujnu dijagnosticiran rak. Nedavno je Vidovic bio operiran i treci put, ali borbu s opakom bolešcu nije uspio dobiti.
Legendarni Antonio Puhalovic Servantes iz "Našeg Malog mista" roden je 1939. godine u Beogradu, a glumu je diplomirao 1963. godine na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Svoj je prvi kazališni angažman ostvario u HNK-u u Zagrebu, tijekom bogate glumacke karijere bio je i clanom Dramskog kazališta Gavella i Teatra ITD, a cesto je suradivao i s drugim hrvatskim kazališnim kucama.
Kao kazališni glumac posebno se istice u modernom repertoaru, za što je višestruko nagradivan, a veliki dio njegove karijere obilježile su i filmske uloge od sedamdesetih godina pa sve do današnjih dana, kao i uvijek zapažena gostovanja na malim ekranima, od Servantesa u "Malom mistu", Ocalinka u "Velom mistu" i inspektora Vinka u istoimenoj TV-seriji do recentnog angažmana u ulozi zbunjenog primarijusa Ante Guzine u humoristicnoj seriji "Naša mala klinika".
Filmski ritam
Svoje prvo filmsko pojavljivanje Vidovic je ostvario u filmu "Lisice" Krste Papica iz 1969. godine, a tijekom iducih dvadesetak filmskih uloga ostat ce zapamcen po ulogama suvremenih anti-junaka, gubitnika i melankolicnih intelektualaca.
Znacajnije filmske nastupe ostvario je u "Zasedi" (1969.) Živojina Pavlovica, "Idu dani" (1970.) Fadila Hadžica, "W. R. Misterije organizma" (1971.) Dušana Makavejeva, "Prijekom sudu" (1978.) Branka Ivande te "Ritmu zlocina" (1981.) i "Covjeku koji je volio sprovode" (1989.) Zorana Tadica.
Za ulogu u filmu "Kužiš stari moj" (1973.) Vance Kljakovica nagraden je Srebrnom Arenom u Puli. Vidovic je nastupio i u mnogim drugim važnim filmovima ex-YU i hrvatske kinematografije kao što su "Kad cuješ zvona" i "U gori raste zelen bor" Antuna Vrdoljaka, "Izbavitelj" Krste Papica (1976.), "Orao" Zorana Tadica (1990.), a u posljednjih desetak godina cesto su ga angažirali i redatelji mlade generacije pa je zanimljive epizodne uloge ostvario u filmovima "Fine mrtve djevojke", "Pušca Bistra", "Družba Isusova", "Svjetsko cudoviše" i "Što je muškarac bez brkova".
Godine 1996. Vidovic je odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulica , a godine 2005. dobio je godišnju nagradu "Fabijan Šovagovic" Društva hrvatskih filmskih redatelja za trajan doprinos u povijesti hrvatskoga filma.
Nema govora o mirovini
Prije 13 godina zajedno sa suprugom Gordanom Gadžic osnovao je kazališnu družinu Teatar Rugantino u kojoj je bio aktivan sve do smrti. Iako se na Staru godinu 2005. i službeno oprostio od kazališta, i to svecanom izvedbom predstave "Ribarske svade" Carla Goldonija u kazalištu Gavella, Vidovic nije rekao zbogom kazalištu i daskama koje život znace
"Glumac funkcionira dok ga služe noge i pamet. Dok može raditi, nema govora o mirovini. Daj, Bože, da to traje što duže, a dok bude trajalo – uživam", rekao je koju godinu kasnije, u travnju 2007. u intervjuu za Novi list.
Koliko god bila impresivna njegova filmska i televizijska karijera, toliko je impresivna i ona kazališna tijekom koje je ostvario na desetke uloga, od Handkeova Kaspara Hausera i uloge u Stoppardovom komadu "Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi" ili Beckettovom "U ocekivanju Godota" do nagradivanih uloga u "Gospodar sjena" Dubravka Jelacica Bužinskog, "Trg heroja" Tomasa Bernharda, "U sjeni Gren Hilla" Joška Božanica, "Kratki kurs dugog propadanja" Ive Brešana...
Ivica Vidovic suradivao je s Teatrom Ulysses u predstavi "Play Beckett", a u Teatru Rugatino nerijetko je nastupao u društveno angažiranim komadima kao što su "Bog masakra" ili "Sa'ce Božo, svaki cas" prema Beckettu.
"Istinskog glumca oduvijek najviše privlaci teatar. Pripremanje kazališnih predstava traje po nekoliko mjeseci, ovisno o težini komada, uloge se temeljitije pripremaju i analiziraju, uglavnom od samog poeetka rada na predstavi prode puno vremena do same premijere.
U televizijskim i filmskim projektima koristim svoje kazališno iskustvo u pripremanju uloga. Ponekad sa dogodi da tekst dobiješ neposredno prije snimanja i tada se snalaziš kako najbolje znaš", rekao je Vidovic u intervjuu u travnju 2007. godine.