Fadil Hadžic, jedan od najizvodenijih hrvatskih komediografa, svestrani
kulturni djelatnik, filmski redatelj i scenarist, novinar i slikar,
preminuo je iznenada u ponedjeljak u 89. godini u Zagrebu, izvijestilo je satiricko kazalište Kerempuh, ciji je bio utemeljitelj i dugogodišnji
umjetnicki direktor.
Umjetnik širokog spektra zanimanja, slikar po akademskom
obrazovanju, urednik u novinama i casopisima (VUS, Vjesnik, Telegram,
Kerempuh, Oko), Fadil Hadžic (1922., Bileca, BiH) je tijekom cijele
karijere najviše bio vezan uz kazalište.
Godine 1950. osniva i vodi Kerempuhovo vedro kazalište, od 1951.
preimenovano u gradsko kazalište Komedija, pocetkom pedesetih osniva i
vodi Duga-film, prvo poduzece za proizvodnju crtanih filmova u nas, a
od 1952. je direktor Zora-filma.
Bio je jedan od utemeljitelja satirickog kazališta Jazavac,
današnjeg Kerempuha, osnovanog 1964., i njime je ravnao dvadeset
godina. Pokretac je kazališnog festivala Dani satire 1976., a u sezoni
1981./1982. bio je intendant zagrebackog Hrvatskog narodnog kazališta.
Dramsku karijeru poceo je komadom "Dosadna komedija", koji je
praizveden 1952. u kazalištu Komedija. Njegov dramski opus obuhvaca
šezdesetak djela u kojima tematizira generacijske sukobe, muško-ženske
odnose, zloporabu moci i društveni moral. U radu je koristio razlicite
dramaturške forme, farsu, fantastiku, elemente vodvilja te situacijsku
komediju.
Vecina Hadžicevih komedija praizvedena je u Kerempuhu, gdje je
osim cetrdesetak cjelovecernjih djela izvedeno dvadesetak njegovih
kracih tekstova, igranih u sklopu satirickih kolaža razlicitih autora.
Bio je aktivan do posljednjeg dana života, a u maticnomu mu je kazalištu
20. studenog prošle godine praizvedeno posljednje, šezdeseto djelo,
komedija "Prevaranti".
Kao filmski redatelj debitirao je pocetkom šezdesetih dvama
dugometražnim filmovima, "Zemlja s pet kontinenata" i "Abeceda straha",
nakon cega je uslijedila komedija "Da li je umro dobar covjek?" (1962.)
te ratni film "Desant na Drvar" (1963.). Za film "Službeni položaj"
(1964.) nagraden je Velikom zlatnom Arenom na filmskom festivalu u Puli,
ciji je bio jedan od osnivaca i glavni promotor.
U njegovom filmskom opusu isticu se filmovi društveno-kritickog
karaktera, medu ostalim, "Protest" (1967.), "Lov na jelene" (1972.),
"Novinar" (1979.), "Ambasador" (1984.) i drugi.
Autor je libreta za operu "Požar u operi" Borisa Papandopula, te
više romana, knjiga, humoristicnih putopisa. U Vjesniku je pod
pseudonimom Zoran Zec objavljivao ironicne portrete kulturnih
djelatnika, koje su 1970. sabrani u knjizi "Hrvatski Olimp".
Hadžic se slikarstvom poceo intenzivnije baviti sedamdesetih,
slikajuci ponajviše aktove, portrete, istarske pejzaže i vedute, u
tehnici ulja, akvarela, pastela.
Plodnost i angažiranost temeljne su odlike njegova stvaralaštva, a
kao osnivac i urednik novinskih izdanja te kulturnih institucija
zaslužan je promicatelj kulture u nas.
Za svoj kulturno-umjetnicki rad dobio je brojne nagrade i priznanja,
medu kojima i nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo 1984.