Nastavlja se agonija nogometaša Istre 1961. Lokomotiva je u subotu nanijela "zeleno-žutima" treći uzastopni prvenstveni poraz, šesti u nizu na "Drosini", a trener Andrej Panadić i dalje je u iščekivanju prvog trijumfa na pulskoj klupi. U osam utakmica nastavka sezone Panadićevi puleni uspjeli su prikupiti samo tri boda, a isto su toliko puta na proljeće zatresli protivničku mrežu. Tri pogotka u osam susreta stvarno je mizeran učinak pulskih strijelaca koji su na posljednja tri ogleda, protiv Rijeke, Slaven Belupa i Lokomotive, pucali iz praznih pušaka, dok su na drugoj strani protivnici na svakoj sljedećoj utakmici pospremili jednu loptu više iza leđa Vanje Iveše. Riječani jednu, "farmaceuti" dvije, "lokosi" tri i nastavi li se u tom ritmu, u nedjelju na Poljudu "zeleno-žutima" ne gine poker.
Međutim, puno više od poraza koji su postali pulska svakodnevnica boli način na koji je ovaj posljednji upisan. U prvih šest proljetnih kola Istra 1961 osvojila je tri boda, no igračima nitko nije mogao osporiti trud i zalaganje, kao što nitko nije mogao pobjeći od činjenice da su "ljudi u crnom" naginjali na protivničku stranu. Protivnici su dobivali kaznene udarce, a Puljani žute kartone koji su krojili sastav za sljedeće kolo, no igra koju su pritom "zeleno-žuti" prikazivali budila je nadu, naslućivala da na kraju tunela ipak postoji neko svjetlo. Koprivnička predstava to je svjetlo poprilično utrnula, a sad je nakon Lokomotive ostao jedino mrak, jer ono što su tijekom 90 subotnjih minuta prikazali "zeleno-žuti" ne daje preveliku nadu da bi se i u sljedećoj sezoni na "Drosini" mogao gledati prvoligaški nogomet.
Zvuči poprilično crno, ali teško je pronaći ružičaste tonove nakon utakmice za koju se ne može pronaći nikakav alibi, jer su je Puljani dočekali kompletni, bez ozlijeđenih i kartoniranih igrača, a ujedno i odmorni nakon što im je trener za Uskrs dao dva slobodna dana. Usto su, što treba naglasiti, imali i više nego korektno suđenje, ali ništa nije pomoglo, jer teško je očekivati nešto više od uvjerljivog poraza na utakmici u kojoj momčad kojoj gori pod petama ne dobije niti jedan žuti karton, štoviše, ne napravi niti jedan ozbiljniji prekršaj kojim bi protivničkim igračima pokazala zube i pojasnila da na "Drosinu" nisu došli na ugodan izlet, već na teren na kojem će se morati poprilično pomučiti žele li stići do bodova. (I. CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU