Školska bi prehrana trebala osigurati djetetov normalni psihicki i fizicki razvoj, a strucnjaci kažu kako prehrana u školi nema samo cilj kvalitetnog hranjenja, vec bi dijete trebalo usvojiti i pravilan odnos prema hrani. Naime, nezdrave navike hranjenja mogu uzrokovati loše osjecanje i nižu radnu sposobnost, a neprimjeren izbor namirnica i neredovita prehrana mogu smanjiti otpornost organizma. Ono što se vrlo cesto zanemaruje je utrošak energije pri povecanoj intelektualnoj aktivnosti, a iscrpljen i umoran mozak je poput iscrpljenog i umornog sportaša.
Na cinjenicu da je dorucak najvažniji obrok dana nutricionisti odavno upozoravaju, a dorucak djece u prijepodnevnom vremenu u školi znatno poboljšava njihove kognitivne funkcije, zbog toga se u tom vremenu bolje i brže uci. Prijepodnevna užina je pak dopuna dorucku i meduobrok izmedu dorucka i rucka, a dobro je da sadrži puno voca i povrca. Središnji dnevni obrok je rucak, koji treba sadržavati namirnice iz svih skupina, dok poslijpodnevna užina povecava psihicke i fizicke sposobnosti djeteta. Za tu se užinu preporucuje voce ili povrce, mlijeko, mlijecne proizvode, orašcice, suho voce ili punozrnate žitarice. Djeca takoder trebaju uzimati dovoljno tekucine, a najbolja je voda. Ispijanje vocnih sokova, pogotovo gaziranih, treba biti jako ogranicena. Ukoliko dijete pije takva pica preporuca se da ih pije odmah nakon obroka, a ne izmedu pojedinih obroka kada je žedno. Prilikom planiranja prehrane koja ce podmiriti povecane potrebe nastale uslijed pojacanog intenziteta ucenja, svakako treba voditi racuna o uzrastu.
Kod ucenika nižih razreda važno je prilagoditi prehranu i ne zanemarivati redovite obroke. Preporucuju se lagana jela, ali i dogovaranje s djecom jelovnika za naredni dan, odnosno djecu nikada ne treba prisiljavati na jelo koje iz bilo kojeg razloga odbijaju. Ukoliko je roditelj siguran da je dijete premalo pojelo treba mu ponuditi neku djecju kašicu ili keks s mlijekom. U pauzama izmedu ucenja treba se pak pobrinuti da dijete pojede lako probavljiv obrok (gris, puding, vocni jogurt, frape…).
Ucenici viših razreda osnovne škole uveliko samostalno planiraju obroke. Kako je rijec o dobi vrlo intenzivnog rasta i razvoja, djecjem organizmu nužno je osigurati neophodne nutritivne tvari. Djeca u velikoj mjeri odbijaju konzumiranje povrca, cesto neredovito uzimaju voce dok slatkiši i grickalice dobivaju sve veci prostor u jelovniku. Prirodni vocni sokovi te dovoljno mlijeka i mlijecnih proizvoda vrlo su korisni. Roditelji bi trebali vecu pozornost posvetiti kontroli i planiranju prehrane za vikende jer zajednicki boravak za stolom predstavlja najbolji nacin smanjenja napetosti.
Ucenike srednje škole vecinom i ne uspijevamo vidjeti u kuci, a još manje saznati što su tog dana jeli. Sve sate koje su budni provode u školi, u pripremi zadaca, na instrukcijama. Uz sve to, nalaze se u vrlo osjetljivom emocionalnom periodu, kada hrana uopce nije važna, te se smatraju dovoljno odraslima za brigu o sebi. Kada žele i sami "poraditi" na poboljšanju svog izgleda i korekciji tjelesne mase, najcešce se izlažu povecanom riziku od "izgladnjivanja" tijela i uma. Stoga se preporucaju niskokaloricni ali mineralima i vitaminima bogati obroci. Ucenje je lakše uz grickanje jabuka, suhog voca ili nasjeckane mrkve. Tjestenina s nemasnim sirom i povrcem te riža s plodovima mora uz dovoljno soka, jamstvo su boljeg uspjeha u školi.