Zbirka najboljih kratkih priča Lapis Histriae kojom simpozij Forum Tomizza već godinama finalizira svoje sezonske programe, promovirana je u umaškoj galeriji Grin aktualnom izložbom originalnih radova kojima je ilustrirana ta atraktivna knjiga. Za realizaciju tog jedinstvenog, sad već tradicionalnog, koncepta Maja Briski je, kao kustosica izložbe, pozvala na sudjelovanje desetak umjetnika računajući na sadržajnu i izvedbenu raznolikost kojom će odgovoriti na "lapisovu" temu - "Zid".
Različiti medijski postupci
Ova izložba, kojom galerija Grin započinje ovogodišnju izlagačku aktivnost, donosi impresivnu kolekciju autorskih radova realiziranih različitim medijskim postupcima, od bazične ilustracije, fotografije, digitalnih kolaža, skulptura, instalacija do reprodukcija zidnih grafita. Jedan od najupečatljivijih radova je "'Otherland" kojim fotograf i tiskar Robert Sironi nastavlja svoje kontinuirano preispitivanje tragova i naznaka osobnog identiteta. Maja Briski ističe da već otkidanjem početnog slova "M" u engleskom nazivu projekta (motherland/domovina postaje ’otherland/druga zemlja!), "autor naglašava krhkost stereotipa o teritorijalnoj pripadnosti kojom se definira identitet pojedinca. Ignoriranjem pograničnih crta, rampi pa i bodljikave žice, Sironi signalizira mogućnost da se istodobno ili povremeno jednako dobro i 'kod kuće' osjeća i u Umagu i u Trstu, koordinatama u kojima se suvereno kreće od djetinjstva do danas. Njegova izložbena instalacija materijalizira tu eksteritorijalnost duha kroz fotografije protagonista zatečenog na stjenovitoj umaškoj obali s naplavinom, granom ispranom morem, na čijim krajevima nosi malu stolicu i putni kovčeg, kontradiktorne simbole želje za ostankom i potrebe za odlaskom. U izložbenom prostoru ti predmeti s fotografija zaokružuju autorovu instalaciju, zajedno s kapom izvađenom iz spomenutog putnog kovčega, inače ispunjenog bizarnim predmetima, kao što su slušalice radio-veziste, konjska glava, voltmetar, gas maska s filterom, inoks tanjuri, dječje cipelice iz II. svjetskog rata, bakelitni telefon, renesansni okovratnik, kapa JNA tenkiste, planinarski ruksak i bijela t-shirt majica s motivom Rovinja…"
Autorica druge upečatljive instalacije na izložbi je Anita Kontrec, umjetnica koja je čitavu svoju karijeru izgradila također na svojevrsnoj tranziciji i to između Zagreba i Kölna.
- Itekako prikladno za izložbu "Zid", autorica delikatno kombinira svoja dva koncepta "Grenz über Gänger" i "Homes & Dreams" također naglašavajući svoju neovisnost i pripadnost profinjenom humanističkom senzibilitetu: "Za mene je umjetnost moj unutarnji dom, sklonište za dušu. Čuva me od bezumlja ovog svijeta koji postaje sve destruktivniji. Istodobno me moja umjetnost otvara za beskrajnu ljepotu svijeta. Barem u mojim očima.", ističe Briski.
Istarski, regionalni i globalni motivi
Jedan od najpoznatijih hrvatskih ilustratora, Milan Trenc, pridodaje svoj komentar na sve izraženije pukotine u tretmanu prirodnih resursa koji još uvijek prkose aktualnim civilizacijskim okovima, dok Armano Jeričević prezentira jedan od motiva iz svoje prebogate serije portreta posjetitelja koje je fotografirao na foto-sessionima ispred ruševnog zida u svom istarskom boravištu Furuli.
Suptilno prožimanje istarskih, regionalnih i globalnih motiva nastavljaju i dvije umjetnice, Akiko Sato, Japanka koja se preko New Yorka skrasila u Zagrebu i Nat von Sky, Poljakinja koju je put od rodnog Jawora odveo u britanski Gloucester. Akiko Sato se predstavlja sa skicom "Bodysuit tattoo" koju je izvela na reprodukciji slike čiji je autor legendarni japanski slikar Utamaro, apostrofirajući ljudsku kožu kao sredstvo izravnog fizičkog kontakta između ljudi često razdvojenih emocionalnim zidovima u svakodnevnom životu. Njena konačna verzija rada direktna je tetovaža na koži, simbolična karta emocionalnih veza između različitih ljudskih organa i dijelova tijela, koja bi u konačnici mogla poslužiti i kao svojevrstan vodič za kontakt s drugim mapiranim tijelom, odnosno osobom.
Nat von Sky poslala je za izložbu nekoliko svojih izvanrednih kolekcija digitalnih kolaža od kojih je selektorica izabrala "Behind", delikatni serijal o samoizolaciji i naknadnom, neizvjesnom pokušaju povratka u realnost, ma kakva god ona bila.
Unutar izložbenog postava radova autora koje očito povezuje ne samo tema nego i njihov nedvojbeni status art-nomada posebno mjesto zauzeo je triptih "Taped" mlade berlinske umjetnice Birte Bosse sastavljen od kombinacije crno-bijelih crteža i krep ljepljive trake.
Poruke, parole i egzibicije
Dio kreativnog promišljanja o načinima funkcioniranja prostora i personaliziranom pristupu promocije autora i njihovih radova, vidljiv je u načinu prezentiranja radova Zaneta Paulina i Hassana Abdelghanija, čiji su vizuali isprintani na velike samoljepive folije te zatim doslovno stopljeni s galerijskim zidovima. Tako je Briski izuzetno prikladno postavila bilješku "KANFANAR 16/09/1943“, te jednostavnu, ali itekako potresnu analognu fotografiju zida s rupama od metaka za koju autor Hassan Abdelghani nadodaje: 'U Kanfanaru, u Ulici 16. rujna, koja s kanfanarskog trga vodi prema Marićima, upravo je na taj dan 1943. strijeljano 27 domoljuba. Strijeljanje u Kanfanaru bilo je odmazda njemačkih vojnika u Rommelovoj ofenzivi, nakon što su ovdašnji partizani zaustavili vlak i omogućili bijeg pitomaca pulske vojne škole koje su prevozili u jedan od njemačkih logora.' Uz taj povijesni istarski motiv, izbor vizuala sa srodnih koordinata, točnije "Tomizzinog trokuta" Umag-Koper-Trieste što ih je načinio Zaneto Paulin, najviše je profitirao od postavljanja fotografija direktno na zid, bez podloga, stakala i okvira. Riječ je o grafitima s ulica spomenutih gradova, najčešće neobuzdanim estetskim, političkim ili osobnim porukama, parolama i egzibicijama, zbog čije se naoko destruktivne, ali zabavne neodgovornosti, jedan od tih radova preselio i na "službenu" naslovnu stranicu knjige "Zid", kao lajtmotiv zajedničke literarno-likovne teme.
Valja naglasiti i da je osim službenog omota zbirke (za koji je dizajnerica Maja Briski oblikovala i specijalni trojezični logotip/znak projekta), tijekom promocije izložbe "Zid" prezentirano i dvadesetak unikatnih primjeraka knjige na čijim su naslovnicama (u tri kolekcionarski označena primjerka) objavljeni različiti vizuali većine autora zastupljenih na izložbi. Po tome je Lapis Histriae bez sumnje i posve jedinstven tiskovni poduhvat jer je umjesto uobičajenog, jednog omota godišnje, u posljednje tri godine isproducirao gotovo pedesetak originalnih naslovnih stranica, koje su, uz isto tako brojne i raznovrsne "artoline" (umjetničke razglednice), postale dio njegovog atraktivnog i prepoznatljivog vizualnog identiteta.
Predstavljanje zbirke i izložba Bálinta Szombathyja
Otvorenju izložbe "Zid" prethodilo je i predstavljanje istoimene zbirke najboljih kratkih priča pristiglih na natječaj Lapis Histriae 2016. u novootvorenoj MMC galeriji Grada Umaga. Otvorena je i samostalna izložba kultnog konceptualnog umjetnika Bálinta Szombathyja pod nazivom "Laž (?)". Prema mišljenju kustosice Maje Briski, riječ je o inspirativnom art-statementu koji je istodobno i poziv drugim umjetnicima za sudjelovanje u ovogodišnjem multimedijalnom konceptu.
- Nakon vrlo uspješne suradnje na izložbi "Hod po rampi", multimedijalni umjetnik Bálint Szombathy pridružuje se promociji novog projekta 18. Međunarodnih pograničnih susreta Forum Tomizza koji objavljuju 12. Međunarodni književni natječaj Lapis Histriae za kratku priču na temu Laž. Szombathy prezentira svoj originalni konceptualni komentar o smislu i motivima autora umjetničkih radova ispisujući osobne poruke na razglednicama, reprodukcijama skulptura umjetnika poput Michelangela, Vere Muhine i drugih, inače pohranjenim u najznačajnijim svjetskim muzejima. Dodavanjem upitnika u modificirani naziv svoje kolekcije, Szombathy prepušta promatraču slobodu interpretacije ne samo estetike izvornih radova nego i njegovih osobnih, novopridodanih etiketa, ističe Maja Briski. (Priredila B. Ć. J., snimio Zaneto PAULIN)