Neva Legović Baćac, mlada pulska umjetnica (rođena 1980.), u Galeriji Cvajner u Puli u subotu, 28. studenog, otvara izložbu svojih grafika. Slučajno ili simbolično, predstavit će upravo 28 grafika, linoreza, na kojima razrađuje pet motiva i eksperimentirajući bojom mijenja im kontekste i atmosferu kojom zrače. Predjeli su to opustjeli, a na njima rijetki, čisti potezi i motivi - stablo ili kakav drugi dio prirode i čovjek u njoj, lelujav, vitak, osamljen.
- U tom proosjećanom imaginariju suodnosa između stvarnosti i sjećanja, između usamljenog čovjeka i njegova najužeg okružja, autorica impostira ogroman prostor tuge i tišine, veći od same minijature. On generira sebiokrenutost i izolacionizam u potpuno indiferentnom svijetu, komentira Gorka Ostojić Cvajner u pratećem katalogu izložbe.
Osamljene figure
Nedavno je, kaže autorica, otkrila da se slike golih stabala, golih, nerascvjetanih grana, što je lajtmotiv njezinih grafika, pojavljuju i na prvim radovima u glini koje je izrađivala kao 11-godišnjakinja. Samo što tada na njezinim slikama još nije bilo ljudi, a danas su te, uglavnom osamljene figure središte svakog Nevinog rada.
- Nakon srednje škole, uhvatilo me neko čudno raspoloženje i napravila sam cijelu seriju zidnih keramika, izložila sam ih u Foški 2000. ili 2001., ne sjećam se točno. Zaista su bili dobri ti radovi, na njima sam prvi put počela raditi te figure. Sjećam se čekaonice s velikim satom u pozadini, likovi su bili jedan pored drugoga, ali svatko u svom svijetu. Poslije sam se tražila u svijećnjacima, satovima, lampama…
Radila sam zeznute skulpture, moji su govorili, neće ti to uspjeti, popucat će. Ali nije popucalo. I ostajala sam na tim svojim motivima. To je ono što izlazi iz mene. Mnogi mi se žale, zašto je tako sam, a ja to doživljavam kao mir, spokoj, meditaciju, samoću kao izbor, kao odmak od vanjskog svijeta, svakodnevice. Kao bijeg, kazuje Neva Legović Baćac.
Glinene priče
- Moji su radovi priče. Mnogi su mi rekli da ih podsjećaju na scenografiju. Grafike sam radila i prije, ali nisam bila pretjerano oduševljena, dok nisam dobila dva meni bitna pozitivna mišljenja, po meni, kompetentnih umjetnika. Iako, moram priznati, sve što bih napravila sve bih prodala. Ipak više volim skulpturu, to je ono u čemu se mogu dati sto posto. Ne idem toliko na tehnike, niti na detalje, boje, glazure; keramika mi je samo sredstvo da prenesem priču. Svi moji radovi imaju meni znanu priču, a da nisam od rođenja s glinom, možda bi se ona ispoljila kroz nešto drugo, kaže Neva, koja svoje glinene priče, osim u Galeriji Legović, izlaže i u Ateljeu Augusta koji je nedaleko Foruma otvorila Branka Legović. Samostalne izložbe do sada je imala u Pješčanoj Uvali, u Domu mladih u Kandlerovoj ulici… (D. PALIBRK)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU