Na daskama Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula preksinoć je gostovala predstava "Crveno" Johna Logana u režiji Marka Raguža iz produkcije Teatra Exit.
"Crveno" nose dva odlična glumca - iskusni Siniša Popović kao Mark Rothko i iznimno talentirani mladi Fažanac sa zagrebačkom adresom Filip Križan kao Ken. To je predstava koja govori o umjetnosti, a umjetnost je oduvijek bila vezana za promjene. Doduše, ponekad su umjetnička djela služila kao ukras vlasti, a ponekad su predstavljala više ili manje otkrivenu kritiku. Često puta umjetnici su bili oni koji su bili neshvaćeni, odbačeni ili su se jednostavno sami povukli od gomile koja predstavlja većinu. Jedan od takvih bio je i američki slikar Mark Rothko koji je krajem 1950-ih dobio narudžbu da muralima ukrasi restoran "Četiri godišnja doba" u New Yorku. U tu priču ulazi Ken, mladi slikar koji će prvo tek tiho, ponizno pratiti što radi veliki slikar i to će oprezno komentirati iako će se odmah između njih dvojice razjapiti generacijski i intelektualni jaz. Rothko je već etablirani autor, dinosaur kako sam sebe naziva, a Ken je nova generacija koja ima nove idole i donosi nove poglede na svijet pa i na umjetnost. Snaga predstave se hrani na tom sukobu i promišljanjima o umjetnosti no taman kada se bude činilo da priča gubi dah i da je skoro sve rečeno, do tada povučeni Ken će iz sve snage, premda bez imalo suvišne teatralnosti, napasti Rothkov ego i razbiti ga što će tek biti uvod u završni čin u kojem će Rothko preispitati svoj položaj kao umjetnika ali i kao čovjeka.
Ovo je predstava za one koji vole umjetnost kao i za one koji je baš i ne vole i smatraju je besmislenom, ali su spremno malo o tome porazmisliti. Možda će baš ovdje naći smisao kao što će je naći i sam Rothko na kraju priče (iako će u stvarnosti počiniti samoubojstvo 1970., nakljukavši se antidepresivima i prerezavši si vene što je natuknuto i u samoj predstavi).
Unatoč tome, kraj priče je pobjeda umjetnosti i slobodarskog duha, pobjede crvenog nad crnim. Bilo bi sjajno kada bi se netko sjetio i jednom u budućnosti ponovo upriličio prikazivanje ove predstave recimo u Muzeju suvremene umjetnosti Istre ili u galeriji Luka kao mjestima na kojima se okupljaju lokalne umjetničke snage.
Ima u "Crvenom" puno štofa za razmišljanje, jer bila ta umjetnost komercijalizirana ili djevičanski netaknuta, ona je od pamtivijeka prisutna u ljudskim životima i jedna je od sastavnica civilizacije. Od umjetnosti je teško pobjeći, ali još je teže pobjeći od sebe kao što je to shvatio i Rothko. (Mladen RADIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)