Terry Bozzio u Zagrebu, Hrvatski bubnjarski kamp u Grožnjanu, Hrvatska flautistička akademija u Karlovcu, Nenad Bach - Branding Hrvatske u Puli, Drummers Institute u Ljubljani, europska turneja američke jazz legende Huberta Lawsa... Vatromet talenata živućih legendi glazbene umjetnosti i jedna osoba koja stoji iza svega - Petar Ćurić, magistar, akademski glazbenik, glazbeni pedagog, menadžer i producent, ali i poduzetnik u kulturi.
Rodom iz Pule, Ćurić je magistrirao na Sveučilištu Surrey u Engleskoj te se usavršavao na sveučilištu CalArts u Los Angelesu, sveučilištu North Texas u Dallasu i sveučilištu Michigan. Studij je završio na Glazbenoj akademiji Sveučilišta u Huddersfieldu kod Chrisa Bradleya. Nastupao je od Hollywooda i Sunset Stripa, preko Londona, Rovinja i Grožnjana do Austrije i Italije. Prvu nagradu za izvedbu na klasičnim udaraljkama 1996. dodijelio mu je prof. Igor Lešnik s Muzičke akademije u Zagrebu, na 34. državnom natjecanju učenika glazbe. Bio je prvi prvonagrađeni udaraljkaš u pedesetogodišnjoj povijesti ovog natjecanja. Bio je finalist Yamaha Music Foundation of Europe na Kraljevskoj akademiji u Londonu, visoko ocijenjen i preporučen za recital na Boise Foundation Music Awards, a od Glazbene akademije u Huddersfieldu primio je nagradu Truscott za izuzetna postignuća iz svih polja glazbene djelatnosti: glazbene izvedbe, glazbene kompozicije i muzikologije. Nastupao je s američkom gitaristicom Sharon Isbin, višestrukom dobitnicom nagrade Grammy, kao i s britanskim pop-reperom Aggrom Santosom. Radio je kao profesor na Srednjoj glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Puli, kao timpanist u orkestru Opere Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci te u Riječkoj filharmoniji, a posljednjih godina predavač je na Akademiji za suvremenu glazbu ACM u Londonu te koordinator "Susreta Istoka i Zapada u Hrvatskoj" pri Međunarodnom kulturnom centru Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu, za što je 2008. nagrađen nagradom Vic Firth/Megamuzika za izvrsnost u pedagoškom radu.
- Zašto obožavate bubnjeve/udaraljke?
- Obožavam svu umjetnost, a posebno glazbu. Bubnjevi su mi bili sudbinom nametnuti. Sve je u životu nekako sudbinski ma koliko god mi šutjeli o tome (smijeh). Meni je presudio album "Electric" britanske skupine The Cult. Zanimljivo, bubnjevi su na tom albumu odsvirani vrlo jednostavno. Kasnije sam ludio za jazzom i fusionom i svim kompliciranim ritmovima i zahtjevnim koordinacijama ruku i nogu, no, kad sagledam stvari danas, čini se da je upravo ta jednostavnost u umjetnosti zapravo ključ svega.
- Kakvo je vaše poimanje sviranja bubnjeva, ne samo kao ritmičkog glazbala?
- Cijenim svu vrhunsku umjetnost izvedenu na bilo kojem glazbalu, no istina je da su bubnjevi za mene nešto posebno. Ipak je to najbolje glazbalo, bubnjari su najveći frajeri (smijeh). Šalu na stranu, oduševljava me bubnjar koji muzicira na jednako visokoj umjetničkoj razini na kojoj je primjerice Paganini svirao violinu ili Pogorelić svira klavir. Takve bubnjare nalazimo u vrhunskom jazzu - Antonio Sanchez, John Riley - ali i fusionu - Bill Bruford, JoJo Mayer, Horacio Hernandez. Sve sam ih već doveo u Hrvatsku. Naime, ideja vodilja za Croatia Drum Camp bila je pokrenuti jedinu glazbeno-edukativnu manifestaciju Jugoistočne Europe posvećenu izučavanju umjetnosti sviranja bubnjeva i promoviranju bubnjara kao glazbenih umjetnika. Uspjelo nam je i evo nas već devetu godinu u akciji.
- Koja je tajna uspjeha i dugovječnosti Croatia Drum Campa?
- Kad imaš najkvalitetnije sastojke u pripremanju nekoga jela i poznaješ osnove zanata, nemoguće je uprskati stvar. Mi zaista u Grožnjan dovodimo ponajbolje svjetske bubnjare - dokazano i provjereno. Tajna je u tome što dovodimo samo najbolje od najboljih i na to će teško neki učenik ili student udaraljki bilo gdje u Europi ostati ravnodušan, a jednako i stariji, iskusniji glazbenik. Umjetnost je konstantno učenje i usavršavanje te je ovaj seminar doslovce za sve - od početnika do profesionalca.
- Kako se u taj koncept uklapa koncert bubnjara Terryja Bozzija koji će nastupiti 16. studenoga u "Lisinskom"?
- Terryjev koncert u Zagrebu u sklopu je novog projekta kojeg nazivamo "CDC-Winter" odnosno Hrvatski bubnjarski kamp - zimsko izdanje. Željeli smo omogućiti našim polaznicima da ne moraju čekati godinu dana za novi posjet, već će moći - na novoj lokaciji, u Hrvatskom glavnom gradu - i zimi pohađati slične radionice, premda koncept neće biti zasnovan na jednotjednoj radionici, nego na Hrvatskom vikendu udaraljki. Terry Bozzio je posljednji put bio u Zagrebu kao bubnjar Franka Zappe u studenom 1975., prije točno 40 godina. U međuvremenu se proslavio svirajući na najvećem setu bubnjeva na svijetu. Čitav instrumentarij teži više od dvije tone. Očarao me na jednom koncertu u SAD-u odmah sam poželio priuštiti ovaj jedinstveni i neponovljiv bubnjarski šou svim ljubiteljima bubnjeva i udaraljki iz Hrvatske i šire okolice.
- Zašto ste se udružili s Damjanom Krajačićem u pokretanju Hrvatske flautističke akademije u Karlovcu?
- Bila mi je želja "kopirati" uspjeh CDC-a, ali za potpuno drugu skupinu glazbala. Kad sam odlučio da to budu flautisti, sjetio sam se Damjana, jazz flautista iz Zagreba koji dugo živi u Los Angelesu, i ponudio mu mjesto Umjetničkog voditelja za Croatia Flute Academy. Naime, o flauti sam znao koji su "kvalitetni sastojci", odnosno vrsni predavači, ali osnove zanata svakako da nisam imao i zato mi je Damjanova pomoć neprocjenjiva, a i odličan je suradnik, iskren i marljiv.
- Kako je došlo do suradnje sa slavnim flautistom Hubertom Lawsom na njegovoj europskoj turneji?
- Prvotna je ideja bila dovesti ga u Karlovac na CFA. Damjan je prvi stupio u kontakt preko Danila Lozana i krenuli su pregovori. U međuvremenu smo morali kompletirati tim predavača, a Hubert se naknadno ponovno javio, međutim bilo je prekasno. Ponudio sam organizirati mu druge nastupe po Europi, prihvatio je i tako smo dogurali do ekskluzivnog zastupništva za Europu. Hubert je zaista živuća legenda jazza. Hvale ga veličine poput Quincyja Jonesa i Chicka Coreae. Postoje li bolje jazz reference? Jedino da se Miles digne iz mrtvih, no i on ga je za života uvijek hvalio.
- Kakve veze sa svim tim ima Nenad Bach, čiji seminar Branding Hrvatske u svijetu organizirate sredinom srpnja u Puli? Nije bubnjar, nije flautist...
- Nenad spada u drugu priču. Kako je lijepo napisao Daniel Barenboim, sve je povezano. Nenada poznajem još od 1990-ih. Naši razgovori su uvijek bili o glazbi. No, kako je vrijeme prolazilo shvatio sam da, osim glazbe, posjeduje veliko znanje iz područja marketinga, brandinga i promoviranja naše kulture u svijetu, a to je i kao veliki domoljub dokazao nebrojeno puta između ostalog i producirajući dalmatinske klape s kojima je organizirao nastupe po SAD-u u smislu promocije hrvatske kulturne baštine. Gledao sam jedno njegovo gostovanje na televiziji i oduševio se idejama o kojima je govorio, a mnoge su daleko šire od pukog bavljenja glazbom te idu u srž naših života i potreba cjelokupnog hrvatskog društva. Odmah sam znao da ćemo nešto morati organizirati prije ili kasnije. Bio sam uvjeren da će netko od naših političara koji su gledali tu emisiju navaliti na Nenada i sve te njegove divne ideje odmah primijeniti. Nažalost, prošlo je nekoliko godina, nitko ništa, te sam shvatio da je vrag odnio šalu i da moramo nešto sami poduzeti. Na njegovom seminaru u Puli bit će riječ o prevažnim temama za sve nas, od mogućnosti ulaganja dijaspore u domaće inicijative, podataka kako nas stranci vide te što smatraju našim manama a što vrlinama, do brandinga Hrvatske države o čemu se malo govori, na tome još manje radi, a iskrsnula je opet nedavno važnost svega toga u kontekstu odabira hrvatskog predstavnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020.
- Sada zvučite kao političar, a ne glazbenik ili menadžer.
- Ne bih rekao. Razlika je u tome što zaista brinem i važno mi je ovo o čemu govorim. Da je političarima - govorim prvenstveno o onima u kulturi - stalo do pravih stvari, ne bi dopustili da jedan Petar Ćurić organizira Bachov seminar Branding Hrvatske u svijetu, valjda bi se sjetili pokrenuti silne državne agencije, komore i kulturne atašee da ga oni organiziraju. Vidi se koliko im je stalo. Taj seminar kasni barem deset godina, ako ne i više. No, bolje ikad nego nikad. Očekujemo da ćemo pokrenuti jednu kreativnu lavinu reakcija te najesen proći čitavu Hrvatsku s ovakvim i sličnim inicijativama. (Davor HRVOJ)