Minule subote započelo je obilježavanje 50 godina Grožnjana-grada umjetnika. Naime, 2. svibnja 1965. u gradskoj galeriji, nekadašnjoj školi, otvorena je prva likovna izložba, a predsjednik Skupštine općine Buje Lino Gorjan simbolično je, tog dana, kiparu Aleksandru Rukavini predao ključeve Grožnjana. Grad je 1965. godinu dočekao gotovo u potpunosti napušten, a nerijetki od sedamdesetak preostalih stanovnika tražili su način da napuste Grožnjan.
Dvije trećina zgrada zjapilo je praznim, mnoge su bile devastirane, a neke izgorjele. U gradu je djelovala Mjesna zajednica, a zgradama je upravljalo staratelj zgrada. Inicijativom kipara Aleksandra Rukavine, koji je u Bujama djelovao kao likovni pedagog, Općina Buje Savezu udruženja likovnih umjetnika Jugoslavije uputila je poziv da u Grožnjanu organizira likovnu koloniju. Početkom 1965. Društvo likovnih umjetnika Slovenije u Bujama sklapa ugovor o najmu dviju zgrada, a ubrzo potom Društva likovnih umjetnika Hrvatske i Slovenije odlučuju osnovati likovnu koloniju, kojoj Rukavina predlaže ime "Grad umjetnika".
Na ova su događanja protekle subote otvarajući izložbu "Slovenski umjetnici u Grožnjanu 2015." podsjetili Stane Bernik, ugledni slovenski povjesničar umjetnosti i Rok Zelenko slovenski umjetnik koji od 1982. vodi grožnjansku galeriju "Porton". Kao zanimljivo sjećanje na te dane Bernik u katalogu izložbe citira Vladimira Maleković, znamenitog hrvatskog povjesničara umjetnosti i jednog od suosnivača "Grada umjetnika". Maleković kaže kako je to bilo veliko započinjanje, kako je Grožnjan krenuo u novi život iako u tom trenutku nisu mogle biti sagledane ni mogućnosti niti perspektive.
Tijekom 1965. i iduće godine umjetnici iz raznih krajeva Jugoslavije zakupili su velik broj praznih zgrada, a pojedincima su se pridružile ustanove poput Majstorska radionica iz Zagreba, Likovni susret Palić, Institut za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta iz Zagreba, te udruženja likovnih umjetnika iz Hrvatske i Slovenije.
Zakupci su se dali na posao uredivši zgade za rad i boravak. Umjetnici su znali maksimalno iskoristiti zaštićene arhitektonske i ambijentalne vrijednosti prostora u koje su ušli. Pojedinci su uredili ateljee i galerijske prostore otvorenog tipa uvodeći tako ponovo u život grada niz karakterističnih malih, ali atraktivnih ambijenata. "Jedan skoro mrtvi grad ponovo je zadobio svoju novu individualnost", zapisao je Maleković. (Mirjan RIMANIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU OD PONEDJELJKA