"Stop, Repair, Prepare: Variations on 'Ode to Joy' for a Prepared Piano" ili "Stani, popravi, prepariraj: varijacije na 'Odu Radosti' za preparirani klavir" - naslov je performancea koji je u prvoj polovici prosinca izveden u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti (MoMA), najavljujuci redovite dnevne izvedbe u sijecnju. U performanceu americkog dvojca Jennifer Allora - Guillermo Calzadilla, koji suraduju vec 15 godina, sudjelovale su dvije hrvatske pijanistice: Porecanka Terezija Cukrov i Zagrepcanka Mia Elezovic.
Rijec je o djelu koje opisuju kao performance, skulpturu, recital i ples. Prvi put "izveden" je u Haus der Kunst u Muenchenu 2008. godine, a u sijecnju prošle godine, nakon izvedbe u galeriji Gladstone, postao je istoga trenutka njujorški hit. Allora i Calzadilla predstavljat ce SAD na sljedecem venecijanskom Bijenalu, a djelo je otkupila MoMA, a da bi ga predstavila javnosti, priprema redovite dnevne performance u sijecnju, tijekom kojih ce se za klavirom izmjenjivati petero umjetnika.
O cemu je rijec? Središte price je Bechstein klavir koji je prepariran na jedinstven nacin - u njegovu tijelu nacinjena je rupa, cime su iz klavira nestale dvije oktave žica. Klavir je na kotacima, a rupa je namijenjena muzicaru koji u jedinstvenom zagrljaju s instrumentom i jedinstvenoj pozi iznutra prema van i naopacke svira varijacije na Beethovenovu 9. simfoniju, "Odu radosti". Pri tome muzicar pomice klavir stvarajuci i fizicku interakciju s publikom.
Za performance kriticari kažu da je u isto vrijeme radikalan i da odzvanja prošlošcu, da je apoteoza razlicitim oblicima intervencije i interaktivne umjetnosti, da je poetican, tjelesan i poprilicno erotican, da odaje neobicno intimnu suradnju muzicara i instrumenta.
Za prvi nastup Mije Elezovic njujorški kriticari napisali su da je suptilnom preciznošcu docarala melodiju. Za Tereziju Cukrov kriticar je napisao da je "opterecujuci žice izazivala pravu beethovenovsku grmljavinu".
A kako je svoje sudjelovanje doživjela sama Terezija Cukrov, saznali smo iz njene poruke, uz koju su bile i dvije fotografije s nastupa. "U projekt sam prvi put bila ukljucena u galeriji Gladstone. Stigla je vijest da postoji preparirani klavir te da se od pijanista i ocekuje da preradi Lisztovu verziju Beethovenove 9. simfonije. Kako postaviti Beethovena u klavir s rupom koja cini oko dvije i pol oktave potpuno nefunkcionalnim, jer na mjestu gdje bi trebale biti žice stoji - pijanist? Što je uopce "Oda radosti" i što ona znaci danas? Upropastiti Beethovena ili poslati poruku?
Prica je postala izazov ne samo zato što treba svirati naopacke, pa lijeva ruka svira ono što bi trebala svirati desna i obrnuto, a fis više nije prva nego treca crna tipka, vec sama postava pijanista u zvucnu kutiju klavira otvara paletu mogucnosti. Tijekom performancea instrument ne stoji na istom mjestu. Vec ga pijanist gura kroz prostor. Rezultat je koreografija s manje ili više izvodljivim i prepoznatljivim motivima Beethovenova djela.
Publika reagira razlicito. Na pocetku su zainteresirani za "naopako" sviranje, a kad shvate da je klavir krenuo prema njima, u najmanju ruku su zbunjeni. Do kraja izvedbe od oko 25 minuta uglavnom slijede klavir kroz prostor, kao što bi na nekoj "normalnoj" izložbi obilazili slike od zida do zida. Na kraju možete ocekivati svašta: od gromoglasnog pljeska i ovacija vidno oduševljene publike, dirnutih pojedinaca koji vas dolaze pozdraviti u suzama i nevjerici, do onih koji ce na sve to nonšalantno slegnuti ramenima", kaže Terezija Cukrov.