Jedan ciklus prikazuje portrete pravoslavnih popova - oni su crno-bijeli, izvrnuti naglavačke, a oči im ne vidimo jer su preko njih zakvačene ridikulozno vesele, šarene plišane životinje - zečevi, medvjedići, vjeverice. Drugi ciklus fotografija prikazuje golog umjetnika kako halapljivo jede bananu. Na trećem su pak dva ruska umjetnika u plićaku, skinuli su gaće i podigli ih uvis kao zastave.
Divlje raznoliki radovi 11 međunarodnih avangardnih umjetnika, izloženi od preksinoć u galeriji "No" Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, finale su zanimljivog projekta "Umjetnik na ljetovanju" koji je ovog ljeta drugu godinu za redom održan u hotelima Valamar u Poreču, u organizaciji Instituta za istraživanje avangarde i Kolekcije Marinko Sudac, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture.
Na radnom su odmoru bili Željko Kipke (Hrvatska), Dan Perjovschi (Rumunjska), Rudolf Sikora (Slovačka), Zdisław Sosnowski (Francuska), Ben Patterson (SAD), Eric Anderson (Danska), Marko Pogačnik (Slovenija), Oleg Kulik (Rusija), Živko Grozdanić Gera (Srbija), Plavi nosovi (Rusija) i Balint Szombathy (Mađarska).
Uz njih, gosti programa su i teoretičari, kustosi i likovni kritičari Ješa Denegri (Srbija), Feđa Vukić (Hrvatska), Henry Meyric Hughes (Velika Britanija), Petar Čuković (Crna Gora) i Julia Fabényi (Mađarska).
Vrhunac večeri preksinoć u MSU-u bio je performans "Rekvijem za klavir". Izvela su ga tri umjetnika koja su u dvorani Gorgona motornim pilama, maljevima i kliještima uništila jedan klavir.
Oni koji poznaju i cijene opus proslavljenog rumunjskog autora Dana Perjovschog - njegove karikaturalne, minimalističke crteže nabijene satiričkim odnosom prema modernom zapadnom društvu i politici - možda će biti razočarani radom što ga je proizveo u sklopu ovog projekta: kao produkt svog "radnog ljetovanja" u Poreču ponudio je nekoliko desetaka mutnjikavih fotografija na kojima je zabilježio uzglavlja hotelskih soba i reprodukcije slika koje ukrašavaju hotelske zidove.
S Olegom Kulikom stvar je dijametralno suprotna: njegovi raniji performansi, predstavljeni arhivskim videosnimkama, najuzbudljiviji su dio izložbe (on je 90-ih godina šokirao zapadni svijet performansima u kojima je kao pas, gol i na lancu, lajao na ljude i grizao ih, kritizirajući tretman istočnoeuropskih umjetnika), dok pak njegovi noviji performansi - poput onoga s jedenjem banane - djeluju prilično isforsirano i neinventivno.
Od skupine "Plavi nosovi", važne za rusku avangardu, na izložbi vidimo samo ostarjele momke koji se glupiraju na plaži: čak i uz tekst obrazloženja u kojemu pokušavaju objasniti, na primjer, zašto su odlučili skinuti gaće u plićaku i pozirati podižući ih uvis, veza tog čina i umjetnosti nije uvjerljiva.
Ipak, uspjeh ove izložbe proizlazi iz kontrasta među autorima, iz njihovih raznorodnih odnosa prema avangardi, prema umjetnosti i svijetu uopće; to je izvor dinamike koja gotovo vibrira prostorom "No" galerije.
Na preksinoćnjem otvorenju Ivan Jakovčić je govorio o kulturi kao "sjajnoj ekonomiji" u Istri te kako ova izložba pokazuje da novca za umjetnost ima, ako ima volje društveno odgovornih kompanija poput Valamara.
Ministrica kulture Andrea Zlatar izrazila je zahvalnost i divljenje Marinku Sudcu, idejnom začetniku ovog projekta, koji je Institutom za istraživanje avangarde pokazao da je avangarda naša sadašnjost, a ne samo puka prošlost.
Govoreći pak o podršci hotelskog lanca Valamar, Zlatar je rekla da se nada da i Hrvatska ide prema sistemu što su ga usvojile razvijene zapadne zemlje - da se jedan posto od ostvarene dobiti kompanija vraća kulturi, ulaže u otkup djela suvremene umjetnosti.
Izložbu je otvorio gradonačelnik Zagreba Milan Bandić koji je uspio nagovoriti publiku na veliki pljesak za sva tri dosadašnja ministra kulture - Biškupića, Vujića i Zlatar - jer su vjerovali u Zagreb kao kulturnu metropolu vrijednu impozantnog muzeja suvremene umjetnosti kakav ima danas. (piše M. HRGOVIĆ, snimio D. LOVROVIĆ)