Da posao badanti, osoba koje se brinu o starijima u Italiji, ponekad nije nimalo lagan niti siguran, govori i prica gospode Biserke. Kako nam je ispricala, potaknuta životnim nedacama zainteresirala se za mogucnost rada u Italiji. Tada je doznala za gospodu Silvanu iz Pule, koja joj je, navodno, mogla osigurati satnicu od 40 eura na dan. Nazvala ju je i dogovorile su se da ce joj na ime troškova i posredovanja odmah uplatiti 1.300 kuna na racun u banci.
"Nakon uplate nazvala sam ponovno Silvanu, koja mi je rekla da ce me nazvati za koji dan jer trenutno nema posla, ali da ce sigurno dobiti nešto. Nakon nekoliko dana njezinog nejavljanja ponovno sam je nazvala i tada mi je dala nekoliko brojeva telefona. Kada sam ih nazvala, redom su svi vec bili zauzeti, odnosno kod svih su vec bile druge badanti. Vec tada sam zbog poziva u Italiju nabila poprilicno velik telefonski racun. No, tada me nazvala Silvana i pitala bih li išla raditi u jedan gradic blizu Rima. Naravno da sam odmah prihvatila i otputovala. Kada sam došla tamo, ljudi su me blijedo gledali i nisu znali tko sam, odnosno stekla sam dojam da su ocekivali nekog drugog jer su me zvali drugim imenom. Predstavila sam se i pozvala se na agenciju gospode Silvane te im dala svoje dokumente. Bili su vrlo fini, ali su mi odmah rekli da placaju 22 eura dnevno, što mi nije bilo dostatno ni za troškove puta. Ostala sam sedam dana i zaradila 152 eura, a dali su mi 170 eura i još 30 da bih mogla platiti kartu za povratak kuci", gotovo u dahu ispricala nam je Biserka.
Nakon povratka iz Italije ponovno je, kaže, nazvala Silvanu i ispricala joj cijelu neugodnu epizodu. No, iznenadila se kada joj je rekla da je mogla šutjeti i raditi. "Pa nisam mogla raditi pod tudim imenom, a uostalom ni cijena nije bila ona dogovorena. Ponovno sam joj rekla nek' mi nade posao koji smo dogovorile. Opet mi je dala brojeve vec zauzetih mjesta. Kada danas rezimiram, vidim da imam velike telefonske racune, supruga koji je teško bolestan i kojem dugujem novac koji mi je posudio da mogu platiti proviziju i telefonske racune i - ništa više. Žao mi je samo što sam nasjela i što ljude tako izrabljuju kao da su bijelo roblje. Prijavila sam je i policiji, ali su me uputili da podignem privatnu tužbu. Medutim, za takvo što nemam dovoljno novca. Ja sam svoj novac izgubila i naplakala se, ali želim upozoriti druge ljude da ne nasjedaju na ovakve podvale", kaže Biserka.
Na upit kako dolazi do brojeva telefona tih agencija za posredovanje te tko definira cijenu, kaže da si te brojeve žene same izmjenjuju u autobusu, a cijena ovisi o mogucnostima talijanskih obitelji cijeg clana cuvaju. Nazvali smo gospodu Silvanu da bismo saznali detalje vezane uz dobivanje posla u Italiji. Potvrdila nam je da se, u dogovoru s talijanskim agencijama, bavi posredovanjem pri odlasku naših žena na rad u Italiju za cuvanje starijih pokretnih i nepokretnih osoba u turnusima od po 20, odnosno 15 dana. Upitala nas je za godine te poznavanje talijanskog jezika jer je to, upozorila nas je, jako bitno. Na upit radi li se na podrucju cijele Italije, odgovorila je negativno uz obrazloženje da južnije placaju manje pa se radi samo na podrucju regije Friuli-Venezia Giulia.
"Princip rada je sljedeci: uplatite mi 200 eura, a za taj vam novac nadem posao u roku od sedam dana. Obicno je dnevnica 40 eura, a placaju i putne troškove. Takoder, u cijeni moje provizije je i garancija od godinu dana, što znaci da u tom periodu, u slucaju gubitka posla zbog, recimo, smrti šticenika, ja imam obvezu naci vam drugi posao", ustvrdila je Silvana. Zanimljivo je, medutim, napomenuti da smo je nazvali i nekoliko dana kasnije da bismo je upitali za komentar konkretnog slucaja gospode Biserke, no tada nam je rekla da ne pozna nikakvu Biserku i da nema agenciju, vec da i sama nekoliko godina radi u Italiji te da ne zna o cemu pricamo.