Muhamed Selimovic pušten je prije tri dana iz pulskog zatvora, nakon što je Vrhovni sud poništio presude Opcinskog i Županijskog suda u Puli i propisao obnovu postupka. Pred vratima zatvora, kaže Selimovic, docekali su ga policajci, koji su ga uhapsili zbog kršenja clanka 86 Zakona o strancima – zbog nezakonitog boravka stranca u Hrvatskoj. Proveden je u porecku policiju postaju, gdje je zadržan citavu noc i dio drugog dana. Pustili su ga u cetvrtak, 18. ožujka, uz "Zapovijed o napuštanju RH" u roku od 15 dana.
Selimovic, naravno, tvrdi da nije pocinio djelo za koje je osuden, i jasno mu je da presuda Vrhovnog suda ne znaci da je nevin, nego da postupak pred sudom nije bio pravican prema njemu. Državljanin je Bosne i Hercegovine i posljednjih je 10 godina živio u Porecu, ali nije uspio dobiti status stalno nastanjenog stranca, nego se vracao u Hrvatsku na privremeni boravak, radio na crno kao zidar, živio s istom ženom i njenom malodobnom kcerkom nevjencano u bespravno sagradenoj kuci na poljoprivrednom zemljištu.
Teško bi prosjecan covjek opstao u ovakvoj prici. Ali, ona ima i tamniju stranu. "Ta moja žena, koja pije i ima posla s drugim muškarcima, htjela me se, nakon što sam je 10 godina hranio i pazio na nju i njeno dijete, riješiti jer je našla drugoga, bivšeg policajca. Smislili su pricu koja mi je život okrenula naopako, optužili su me za djela koja nikada ne bih ucinio jer tako nešto u Bosni baca ljagu na citavu obitelj. A otac sam i djed cetvero unucadi. Svoju nevinost nisam na sudu uspio dokazati jer me odvjetnik po službenoj dužnosti nije stvarno branio.
Njegova žalba na presudu bila je takva da su mi kaznu od tri godine i dva mjeseca povecali na cetiri godine, a sve sam vrijeme sudskog postupka proveo u pritvoru kao da sam ubojica. Na kraju sam se Vrhovnom sudu žalio osobno", pripovijeda Selimovic.
Vrhovni sud je 23. veljace ove godine je ukidanjem presuda uvažio Selimovicev zahtjev za preispitivanje presude zbog povrede kaznenog zakona, povrede odredaba kaznenog postupka i povrede prava okrivljenika na obranu. "Osuden sam za djelo koje nisam ucinio, a da zapravo nisam dobio priliku obraniti se, odnosno moj zahtjev da svjedoci žrtva nije uvažen", kaže Selimovic. Vrhovni sud kaže da zbog toga što žrtva nije svjedocila "suci nisu mogli stvoriti vlastiti dojam o pouzdanosti iskaza oštecenice", odnosno da osudeniku nije pružena prilika postavljanja pitanja kojima je možda mogao osporiti iskaz oštecenice te da je time "povrijedeno pravo na obranu i na pošteno sudenje".
A umjesto prilike da pred hrvatskim pravosudem u drugom pokušaju ima pravedno sudenje, Selimovic od hrvatskog MUP-a dobiva izgon, jer u zemlji boravi nezakonito – najprije u pritvoru, a potom i u zatvoru, Selimovic nije ni mogao regulirati svoj status i boravak u Hrvatskoj. A kako ce mu tek pravedno suditi u obnovljenom postupku?
Možda netko u pravosudu ili MUP-u zna više od onoga što je zapisano u službenim dokumentima – možda postoji osnovana sumnja da bi Selimovic mogao nauditi svojoj bivšoj partnerici ili njezinoj kceri pa je zato iz zatvora odmah dobio izgon. Takav bi se postupak možda i moglo obraniti pred licem pravde, ali Selimovic Hrvatsku mora napustiti do 2. travnja – a to je više nego dovoljno vremena da naudi kome i ako želi nauditi. Ni pravo ni pravda u ovom slucaju nisu niti blizu suštini problema.