Čak 40 godina od posljednjih velikih speleoloških istraživanja Pazinske jame dvoje zagrebačkih speleoronilaca Vedran Jalžić i Petra Kovač-Konrad uspjeli su preroniti sifon (kanal u obliku slova U) Pazinske jame, dosad nesumnjivo krajnje poznate točke ovog krškog fenomena, te stići do dosad nepoznatog vodopada.
Traži se jezero
- U utorak kasno poslijepodne izvršio se povijesni zaron kroz sifon na drugu stranu, kazao je Mladen Jekić, predsjednik pazinskog Speleološkog društva "Istra" koje je organiziralo ekspediciju. "Zasad možemo kazati da famozno Mitrovo jezero nije nađeno", kazao je Jekić podsjetivši da je prilikom posljednjeg istraživanja 1975. godine vojni ronilac Mitar Marinović, po kojem je jezero dobilo ime prema vlastitom svjedočenju preronio sifon stigavši do veće galerije s jezerom. "U ovom prolazu jezero nije pronađeno, ali drugog će dana istraživanja još malo pogledati, pa možda nešto bude, ali najvjerojatnije ne", kaže Jekić.
U svom pothvatu oboružani bocama kisika i suhim odijelima zagrebački speleolozi iz Speleološkog odsjeka Hrvatskog planinarskog društva Željezničar i Društva za istraživanje krša Freatik kažu da nisu mogli znati što - osim zamućene vode i loše preglednosti - točno mogu očekivati budući da su postojeći podaci istraživanja iz 70-ih, kada nije postojala toliko kvalitetna oprema, dosta neprecizni. Do novog, dosad nepoznatog, 7-metarskog vodopada Jalžić i Kovač-Konrad su stigli u trećem pokušaju zarona odnosno ronjenja u Martelovu jezeru Pazinske jame koje je trajalo nešto više od jednog sata.
Treća sreća
- Mjesto zarona preporučili su nam istarski speleolozi. Tu smo se spustili na nekih 15 metara dubine te primijetili da voda otječe u kanal koji je na ulazu bio širok oko tri metra. Odlučili smo krenuti u taj kanal nizvodno, da pokušamo po njegovu dnu pronaći prolaz dalje ili stići u neke dublje dijelove. U dva pokušaja opipavanja po dnu nismo uspjeli pronaći prolaz. No, pokušali smo još jednom u jednom plićem dijelu na otprilike deset metara i to se pokazalo dobrim odabirom. Prošli smo nekih 35 metara kanala i izronili na površinu u suhi dio kanala, dvoranu manjih dimenzija od nekoliko metara širine i dvadesetak metara dužine. Na njenom smo kraju čuli kako se voda obrušava te zaključili da se tamo nalazi slap. No, dalje nismo mogli napredovati, jer smo imali tešku opremu na sebi, pa smo zavezali sigurnosnu nit i krenuli natrag prema izlazu", kaže podvodni speleolog Vedran Jalžić dodajući da je ronjenje bilo vrlo zahtjevno zbog loše vidljivosti.
- Čim taknete stijenu, drvo na podu ili kada balon zraka kojeg izdahnemo udari u stijenu na plafonu oko vas se širi mulj koji jako smanjuje vidljivost, pojašnjava Jalžić koji je kazao da se zrak u prolazu prema vodopadu mogao normalno disati.
Slaba vidljivost
- Vidljivost je iznosila od pola metra do metra tako da nismo imali dobar pregled prostora i trebalo nam je dosta vremena da se snađemo, kaže Petra Kovač-Konrad dodajući da bez odgovarajuće opreme preko vodopada nisu mogli nastaviti istraživanje. Ona ističe i da Pazinska jama predstavlja jedno od najzahtjevnijih područja koja su do sada istraživali, a najveće opasnosti vidi u uskim kanalima te mogućnosti da se užad zapetlja o granje i balvane koji su potopljeni odnosno zabijeni u nišama između stijena. (Anđelo DAGOSTIN)