Kako se provodi mirenje, odnosno je li ono kao alternativna metoda rješavanja sudskih sporova dovoljno zaživjelo u Hrvatskoj, koja je u približavanju Europi tu metodu morala ugraditi u svoj pravosudni sustav?
Mirenjem se rasterecuju preoptereceni sudovi, omogucuje brže rješavanje spora na zadovoljstvo stranaka bez gubitka vremena i novca, odnosno ispunjava osnovni postulat demokratskih država da se gradanima pruži ucinkovita i pravodobna pravna zaštita. Mirenje može biti sudsko i izvansudsko.
Sudska mirenja mogu se provesti na svim redovnim i specijaliziranim prvostupanjskim i drugostupanjskim sudovima u svim fazama sudskog postupka, dakle i tijekom trajanja žalbenog postupka.
Postupke mirenja izvan sudova provode centri za mirenje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Hrvatskoj obrtnickoj komori, Hrvatskoj udruzi poslodavaca te Hrvatska udruga za mirenje, Hrvatska odvjetnicka komora, Hrvatski ured za osiguranje, Ured za socijalno partnerstvo Vlade RH.
Mirenje se može provesti s izabranim izmiriteljem i izvan spomenutih centara. Postupke mirenja na sudu provode iskljucivo suci toga suda koji su prošli obuku za mirenje i koji su odredeni na listi sudaca izmiritelja. Listu sastavlja predsjednik suda godišnjim rasporedom poslova.
Najstarije mirenje - posredovanje u razvodu braka
Na opcinskim i trgovackim sudovima uvedeni su pilot-projekti za postupke mirenja ili medijacije, a promoviranju i uvodenju mirenja kao alternativnog postupka te njegovim pocetnim uspjesima pridonijeli su svojim entuzijazmom upravo suci koji su sudjelovali u edukaciji.
Poslije nekoliko godina dolazi do opadanja takvih postupaka, a izuzetak je Opcinski sud u Zagrebu na kojem je zahtjeva za mirenje bilo više. Visoki trgovacki sud u Zagrebu prvi je drugostupanjski sud koji je uveo mirenje. Mirenje kao postupak nije obvezatan za stranke, osim kada je u sporu država.
Sociokulturalnu svijest pravni strucnjaci navode kao najsnažniju zapreku razvoju mirenja u Hrvatskoj. Razlozi za to su nedostatak povjerenja gradana u alternativne nacine rješavanja sporova i potreba za državnim autoritetom. Iz ta dva razloga mirenje na sudu u prednosti je nad onim u centrima za mirenje.
Neka istraživanja pokazala su i da kod odvjetnika postoji izvjesna rezerva u pogledu iniciranja postupka mirenja. Prvi i osnovni je da ce ostati bez posla, odnosno izgubiti svoju zaradu. U Hrvatskoj u globalu još uvijek nisu dovoljno prepoznate prednosti koje donosi alternativno rješavanje sporova.
Broj sporova koji se riješe mirenjem je neznatan, dok se u zapadnoj Europi i Americi tako rješava više od 70 posto sporova. U nas, unatoc opsežnim reformama u pravosudnom sustavu, prevladava razmišljanje poslodavaca: "Necu platiti, neka me tuže, a dok sudovi to riješe, vec cu se nekako snaci".
Razlog za mali broj zahtjeva za rješavanjem sporova mirenjem u centrima za mirenje leži i u cinjenici što je na sudovima postupak mirenja besplatan. Nagodba sklopljena mirenjem je obvezujuca i izvršiva. Mirenje se obvezatno provodi u slucaju interesnog radnog spora koji može dovesti do štrajka ili drugog oblika industrijske akcije, ali i neisplate placa, odnosno naknade placa.
Mirenje na Opcinskom sudu u Puli, na Županijskom nijedan zahtjev
S Opcinskog suda u Puli na upit o mirenjima odgovoreno nam je da u pogledu mirenja u kaznenim postupcima po novom Zakonu o kaznenom postupku ta mogucnost postoji samo u slucaju kada se radi o djelima za koje se postupak pokrece privatnom tužbom.
Ako sudac smatra da bi bilo korisno za završetak postupka, može pozvati na rocište privatnog tužitelja i okrivljenika i u tom slucaju se stranke mogu izmiriti. No, u praksi takvih slucajeva nema mnogo, odnosno najcešce ne dode do mirenja stranaka. Tijekom kaznenih postupaka stranke se mogu sporazumjeti o sankciji. Ukoliko je sporazum sukladan zakonu, sud ga može prihvatiti. Sud nema statistickih podataka koliko je takvih sporazuma postignuto, ali iz prakse se procjenjuje da do njih dolazi u oko 40 posto slucajeva, odgovoreno nam je s Opcinskog suda u Puli.
Na Županijski sud u Puli nije pristigao ni jedan suglasan zahtjev za mirenjem otkako je Zakon o parnicnom postupku iz 2008. to omogucio, odgovoreno nam je na tom sudu.