Poštovana psihologinjo,
Već mi se više puta dogodilo, a možda postaje sve učestalije, da me neki ljudi počinju izbjegavati i ignorirati. Primjerice situacija: upoznamo se na nekom neobaveznom odnosno neformalnom druženju, odlično nam je, razmijenimo brojeve telefona i još se nekoliko puta vidimo na kavi ili šetnji gradom. Odjednom, sve prestane i te osobe kao da nestanu. Na moje učestale pokušaje da obnovim kontakt na razne načine, ne odgovaraju i ne obrazlažu svoje postupke. Nažalost to mi se nije dogodilo samo s poznanicima, već i s dugogodišnjim, bliskim, prijateljima. Voljela bih da mi kažu iskreno nešto o tome, o meni. Što mislite, u čemu je problem? Hvala.
Poštovana,
međuljudski odnosi su velika zagonetka kako različitim profesijama tako i u svakodnevnom životu. Kako bismo potvrdili svoju sliku o sebi, tražimo potvrde u ljudima koji nas okružuju: da li nas prihvaćaju, što misle o nama, kako nas doživljavaju te, upravo iz tih razloga, pokušavamo se pokazati u najboljem svjetlu. Imamo potrebu biti prihvaćeni u društvu, nesvjesni da moramo prije svega prihvatiti sebe kakvi jesmo da bi to i drugi mogli učiniti. Kroz život susrećemo ljude koje pogrešno kategoriziramo u dobre i loše. Ljude možemo percipirati kao netko tko nam odgovara ili ne odgovara za druženje i razmjenu povjerenja u tom trenutku vlastitog života. Mnogi ljudi ne znaju verbalizirati i precizirati što im se kod nekog drugog ne sviđa ili što ih smeta. Mogu pretpostaviti da ste i vi osjetili, barem jednom u životu, osjećaj nelagode kad ste s nekim razgovarali i zato ste ga izbjegavali. Ponekad susrećemo osobe koje nam nisu zanimljive, dosađuju nam. Drugi gledaju sebe i svoje potrebe, u svim stvarima imaju poveću dozu sebičnosti. Svi u životu doživimo nešto što nije lijepo od drugog ljudskog bića. Uvidjeti da li se moramo mijenjati ostaje na nama, na našoj introspekciji i analizi odnosno na želji da radimo na sebi kako bi bili bolji. Nitko nije savršen, svi imamo svoje brige, probleme, slabosti i zaokupljeni svojim životima ne obaziremo se na drugoga. Ponekad nam se dogodi da povrijedimo nekog a da toga nismo ni svjesni. Pokušajte biti objektivni i pogledati odnose iz vanjske, druge ili tuđe perspektive. Sigurna sam da će vam tako biti jasnije.
Poštovana Luana,
imam 32 godine i prolazim kroz čudno životno razdoblje. U posljednje vrijeme preboljela sam gubitak drage i voljene osobe koja je bila uz mene tokom cijelog mog odrastanja. Moram biti iskrena i reći da ono što mi danas otežava preživljavanje jest činjenica da se sada osjećam veoma usamljeno. Ta je osoba bila uz mene u dobru i zlu, dijelila sam s njom tajne iz ranog djetinjstva kao seksualno zlostavljanje unutar rodbine koje nisam nikad nikome rekla. Osjećam se prazna iznutra. Pokušavam dan upotpuniti poslom, obavezama, stvoriti ciljeve i sve što sam pročitala da bi moglo pomoći. Vrijeme prolazi, ali se ne mogu naviknuti. Zatvaram se u sebe, jedino što mi pomaže je molitva. Ona me umiruje. Koliko treba da prođe taj osjećaj usamljenosti? Ponekad toliko boli da poželim otići – zauvijek.
Poštovana,
žalovanje za gubitkom drage osobe je zasigurno jedan od najtraumatičnijih događaja u našim životima. Suočavamo se sa spektrom različitih emocija, od ljutnje i bijesa do tuge i osjećaja da smo bespomoćni i usamljeni. Nema magičnih riječi koje mogu u trenutku obrisati nelagodne osjećaje ili ubrzati taj proces žalovanja. Činite ono što vas ispunjava i donosi mir koji tražite. Ono što svakako, zbog vaših riječi, želim preporučiti jest da se što prije obratite psihologu u vašoj blizini koji će vam pomoći da lakše prebrodite ovo teško razdoblje – da vam bude podrška. Nekad nam se može učiniti da situacije nemaju izlaza i da ćemo sa tim emocijama živjeti do kraja života. Stručna osoba može vam pomoći pronaći svjetlo na kraju tunela. (Luana POLEIS
Imate li problema sa sinom ili kćerkom? Ne slažete se najbolje sa svojim šefom? Naljutili ste se na prijateljicu? Kako ćete prekinuti dugogodišnju vezu? Na ova i slična pitanja, dileme, slutnje i probleme, pomoć možete potražiti od naše psihologinje, mag. Luane Poleis. Pitanja možete poslati na e-mail adresu: redakcija @glasistre.hr i [email protected] <mailto:[email protected]>, odnosno običnom poštom na Glas Istre, 52100 Pula za rubriku "Umijeće života".