Poštovana psihologinjo,
Imam 17 godina, i prvi put u svojem životu mogu reći da sam se zaljubio. Problem je to što me ona smatra samo prijateljem. Priča mi njezine tajne i želi da ju savjetujem u njezinim problemima. Uživam biti s njom, ali neću se moći još dugo pretvarati da sam samo prijatelj. Ona je malo mlađa od mene, idemo u istu srednju školu a često se viđamo popodne na kavi u gradu. Molim vas pomozite, jer ne znam što da napravim: da nastavim tako ili joj priznam ljubav? Bojim se da bi me mogla odbiti. Hvala
Poštovani,
Kad se zaljubimo, u svakoj životnoj dobi najviše strahujemo od odbijanja. Živimo svoje emocije vrlo intenzivno i želimo biti stalno pokraj osobe koja nam se sviđa. Vrlo ste bliski s osobom koja vam se sviđa i dobro se razumijete. Bliži se vrijeme Valentinova, iskoristite Dan zaljubljenih za priznati svoje osjećaje. Ispričajte joj kako se osjećate i što vam se sviđa kod nje. Budite iskreni i ona će to znati cijeniti. Ovim razgovorom imate priliku pojasniti odnos među vama, možda ostanete i dalje prijatelji, a možda prijateljstvo preraste u nešto više. Sretno!
Poštovana,
Imam 46 godina, udovica, majka 13-godišnje kćerke. Ona pohađa osnovnu školu i zbog nje vam se obraćam. Naime, ona više ne odlazi rado u školu, ne ispunjava svoje školske obveze, često popodne izlazi iz kuće i ne znam s kim se druži. Ne želi razgovarati sa mnom, ponaša se kao da sam ja kriva za smrt njezinog oca – koji nas je napustio iznenada prije pola godine. Ne želim izgubiti kćer, želim joj pomoći da ostane na pravom putu, završi školu i zaposli se. Moj je najveći strah da ne završi u krivom društvu, da se ne drogira ili što gore! Kako da popravim situaciju?
Situacija u kojoj se nalazite je vrlo kompleksna. Nakon iznenadnog gubitka oca i supruga, vaša kćer i vi morate preboljeti taj gubitak. Mogu zaključiti da je rana još svježa. Svaka osoba reagira na svoj način, vi ste se u potpunosti posvetili kćeri, a ona je reagirala tako da je ljuta na cijeli svijet. Vaša kćer pokušava naći krivca tog iznenadnog gubitka. Sada je najbolje da ostanete uz nju kao stalna podrška, pokušajte se ne svađati. Dajte joj do znanja svojim postupcima da ste spremna na razgovor kad ona to želi i kad joj je potrebno. Slobodno joj možete ispričati da vam je teško, ali da život ide dalje i treba se truditi i ispunjavati svoje obveze zbog boljeg sutra. Iako neće odmah shvatiti vaše riječi, s vremenom će se smiriti i naići ćete na razumijevanje. Bitno je ostaviti joj prostora kako bi preboljela smrt oca na svoj način, a istodobno joj pružiti podršku i sigurnost. Kontaktirajte školskog psihologa ili pedagoga, možete dobiti mnogo korisnih informacija oko ponašanja vaše kćeri. Oni Vam mogu pomoći u stvaranju njenog sigurnog okruženja razvijanjem kontinuiteta, osjećaja obveze i stvaranjem slike o svojoj budućnosti.
Draga Luana,
Ja nemam nikakav problem, želio sam samo pohvaliti vaše razumijevanje, strpljenje i profesionalnost. Volim čitati vaš kutak, samo tako nastavite. Nadam se da ćete objaviti pohvalu.
Obožavatelj
Hvala vam na lijepim riječima podrške. Drago mi je da sa zadovoljstvom čitate moj kutak, trudim se dati najbolje jer volim svoj posao! Ovim putem želim pozvati sve čitatelje da se obrate ukoliko žele savjet ili neku zanimljivost iz svijeta psihologije. Privatnost je zajamčena, a za pisma koja nisu objavljena, odgovara se pismeno na podatke koje ostavite u pismu ili e-mail poruci. Svi imamo neki problem ili nedoumicu koju bi voljeli riješiti, slobodno pitajte i pišite. Čast mi je pomoći vam!
Dragi čitatelji,
Imate problema s vašim sinom ili kćerkom? Ne slažete se najbolje sa svojim šefom? Naljutili ste se na prijateljicu? Kako ćete prekinuti dugogodišnju vezu? Ne ova o slična pitanja, na dileme, slutnje i probleme, svake nedjelje pomoć možete na ovim stranicama potražiti od naše psihologinje, mag. Luane Poleis u rubrici. Pitanja možete poslati meilom na: redakcija @glasistre.hr i [email protected] <mailto:[email protected]>, odnosno običnom poštom na Glas Istre, 52100 Pula za rubriku "Umijeće života".