Poštovana,
Ja sam djevojka od 27 godina, pišem vam zato što želim savjet za moju samoću. Naime, već skoro šest godina radim u jednom kafiću i bez obzira na potrebe radnog mjesta i mogućnosti upoznavanja mnogo ljudi, ja još uvijek nisam stekla nikakvo društvo niti se zaljubila. Još uvijek se, izvan radnog mjesta, osjećam nelagodno među ljudima.
Oduvijek me prati osjećaj da sam manje vrijedna od ostalih koji me okružuju. Ne iznosim svoje mišljenje jer mislim da nikome nije interesantno. Čak i na poslu, moji razgovori su vrlo površni za razliku od moje kolegice koja može dugo razgovarati i zabavljati klijente. Ona je uvijek dobre volje i svi je traže.
Mislim da su osobe oko mene ljubomorne i zlobne i zato ne uspijevam uspostaviti kontakt s nikime. Možda ovisi i o tome da su me u osnovnoj školi često javno ponižavali. Želim se promijeniti, no ne znam kako. Unaprijed hvala, P. U., 27
Poštovana,
U vašem slučaju radi se o niskom samopuzdanju. Samopouzdanje, ili vjera u sebe, je dojam osobe o samoj sebi. Na samopouzdanje mogu utjecati razni čimbenici, primjerice vanjski kao situacije koje ste doživjela u osnovnoj školi, unutar obitelji ili iskustva koje ste stekli kroz život.
Ono se razvija od ranih nogu, počevši od odnosa s našim roditeljima, šireći se postepeno na širu porodicu, poznanike i dalje. Za ojačati svoje samopouzdanje odnosno vjeru u sebe, potrebno je raditi na sebi. Prije svega potrebno je prihvatiti sebe. Bitno je znati da nitko nije savršen, te da nas baš te nesavršenosti čine jedinstvenima i različitima od drugih.
Svatko ima svoju vrijednost i svoja prava samim time što postoji. Na kraju dana razmislite o svemu što vam se dogodilo. Izdvojite situacije koje su vam bile dobre i pozitivne.
Umjesto stalne brige oko izbjegavanja neuspjeha, radije se usmjerite na postizanje ciljeva. Pohvalite sama sebe za svoj trud. Budite svjesni da su prepreke dio puta koji vodi prema uspjehu. Stoga, ne odustajte. Nemojte se brinuti o tome što misle drugi, jer pretjerati znači imati nerealna očekivanja - kakva vi imate.
Pokušajte se prepustiti neobaveznom upoznavanju osoba koje vas okružuju. Bez očekivanja ili krajnjih ciljeva. U životu se ponekad treba opustiti i dopustiti stvarima da se događaju usprkos našoj volji. Dopustite drugima da vas upoznaju i dopustite sebi da upoznate osobe koje vas okružuju. Jedino na taj način moći ćete saznati da li su zbilja svi tako loši kao što mislite. Ja ne vjerujem. Sretno!
Poštovana,
Imam sina od osam godina. Prošle godine je završio prvi razred i sada kreće u drugi. Naime, dugo smo se nadali da će se barem malo uozbiljiti ili sazrijeti, ali ne primjećujem nikakve promjene. Jako smo zabrinuti oko njegovog uspjeha.
Prvi je razred jedva prošao s vrlo dobrim uspjehom. Sumnjamo na diskleksiju, ali logoped kaže da moramo čekati do devete godine za detaljnije analize. Ponekad je zbilja pametan, samo se teško koncentrira. Onda mu vičem i kasnije mi je žao dovesti ga do suza.
Cijelo ljeto smo vježbali i čitali, ali ne znam dali je to pravi način da mu pomognem. Kome se mogu obratiti? Zaboravila sam napisati da je na testiranju prije škole ostvario normu. Hvala!
Poštovana,
Djeca ne sazrijevaju sva u isto vrijeme. Dečkima treba malo više nego curicama, ali to ne znači da su one bolje već da je prirodno da tako bude. Svakako treba pozitivno pozdraviti vašu volju i trud za ponavljanjem i vježbanjem. Bitno je održati redovitost u radu, kao što je isto tako bitno ne zaboraviti da svako dijete ima pravo na igru i razbibrigu.
Ako ga želite osamostaliti i osvijestiti oko vlastitih briga možete mu zadati neki zadak u kući ili oko kuće, nakon čega ga pozitivno nagradite. Nemojte otvoreno pokazivati vaše sumnje jer možete loše utjecati na njegovo samopouzdanje. Pohvalite ga kad učini nešto dobro. Imajte ciljeve primjerene njegovim godinama i sposobnostima. Kritike neka budu uvijek dobronamjerne. I što je najbitnije, nemojte s ničime pretjerati. Objektivnost i dosljednost su odlike kvalitetnog roditelja i, naposljetku, i djeteta.