Draga psihologinjo,
Potreban mi je vaš savjet. Ja volim savjetovati i slušati prijatelje. Međutim, često se dešava da kad su u pitanju neke druge stvari, koje nisu tuđi problemi, osobito na poslu, jednostavno zaboravim što mi je rečeno.
Stalno sam u nekom grču, strahu i napetosti. Užasno se bojim zabrljati, a zbog toga još više griješim. Zašto neke stvari uopće ne čujem? Kako mogu svoje misli usmjeriti na ono što mi drugi pričaju? Ponekad mi je zbilja vrlo neugodno jer izgleda kao da nisam normalna, pošto ne pamtim kao svi ostali ljudi. Pomozite! Unaprijed hvala, Ivana
Draga Ivana,
Prvenstveno je potrebno razlučiti da prisutnost straha sama po sebi odbija koncentraciju. Što smo više zabrinuti, manje se koncentriramo. Zato i više griješite, jer ste previše zabrinuti.
Bilo bi dobro da se preispitate zašto toliko strahujete na poslu, te, da li sumnjate u sebe i u svoje sposobnosti. Naravno, ukoliko su odgovori na ova pitanja zabrinjavajući, ili shvatite da sumnjate u sebe, poželjno je riješiti taj konflikt kako bi vam bilo ugodnije na radnom mjestu i okruženju.
Ukoliko nije problem u tome, onda razlozi mogu biti mnogobrojni. Veliki utjecaj na našu percepciju u komunikaciji imaju faktori interesa, da li osobu ili temu smatrate zanimljivom? Možda je način komunikacije pogrešan ili pretjeran. Ukoliko osoba puno i brzo priča, često zanemarujemo pojedine dijelove razgovora potpuno nesvjesno.
Pokušajte zapisivati bitne stvari, tako će vam biti lakše obavljati svoje poslovne zadatke, a i kolege će vas obasipati samo bitnim informacijama jer – neće, valjda, i nebitno zapisivati.
Poštovana psihologinjo,
Još sam relativno mlada cura, imam 29 godina, i svaka moja veza završi neuspjehom. Počela sam si postavljati razna pitanja, odnosno da li je to možda prešlo u neku nesvjesnost? Koliko god pokušavam prekriti neke stvari - mislim da imam neke traume iz prošlosti.
Umjesto da se bez straha prepustim novim upoznavanjima i novim događajima ja već u početku uvjeravam samu sebe kako od toga neće ništa niti biti. Ne znam da li to moj mozak sam radi jer smatra da odabirem ljude i tipove koji nisu dobri za mene, ili pogrešni, ili imam strah od toga da nekome vjerujem kako ne bi ponovno ostala razočarana?
Nerijetko se pitam zašto me uvijek privuče pogrešni. Općenito gledajući, oni koji bi bili u redu uopće me ne zanimaju, smatram ih dosadnima. Priznajem da sam svoja, izvan nekih društvenih normi jer nisam opterećena materijalizmom. Imam drukčiji pogled na svijet od ostalih, i tome se svi često čude.
Nemam komplekse, ali ne volim biti sama. Često uletim u vezu samo kako ne bih osjetila taj osjećaj. Kao da se netko mora stalno vrtjeti oko mene. Znam da to nije baš OK, ali jednostavno ne znam drukčije. Pokušala sam razgovarati s prijateljicama, ali one govore da pretjerujem. Možete li mi vi ikako pomoći nekim savjetom? Samo želim biti sretna. Hvala! R. V. 28
Poštovana R. V.,
Iz vaše priče može se naslutiti koliko je velika vaša želja da se osjećate voljenom, a, nadasve, prihvaćenom. Lijepo je što tražite savjet prijateljica, jer one s vama dijele gotovo svakodnevne dogodovštine. Međutim, odgovore na neka vaša pitanja možete samo vi pronaći.
Čime ste točno bili razočarani? Istina je da nakon što izgubimo povjerenje u nekoliko osoba, ili (potencijalnih) partnera, teško je (ponovno) prepustiti se i vjerovati. Ono što spominjete da vam psiha diktira, želim vam pojasniti da je u biti to vaš način obrane protiv moguće boli.
Unaprijed se čuvate udarca, što vam ne dopušta da ljude upoznajete za ono što zbilja jesu. Svi u životu doživljavamo razočarenja u naše bližnje, prijatelje, poznanike pa čak i u nepoznate ljude, ponekad i u najmanjim stvarima. Oni nas moraju učiniti jačima, a ne poticati da sumnjamo u same sebe – što se često događa.
Upoznavanje ljudi je kao kad odlazimo u kupovinu. Nešto nam odgovara ili nam se sviđa, a nešto ne. Tako i ljudi koji nas okružuju, oni zapravo nisu loši nego jednostavno niste karakterno kompatibilni. Naoružajte se strpljenjem, i odlučite prestati neprestano ulijetati veze. Priuštite si vremena za samu sebe.
Upoznajte se, i vjerujem da ćete se, s vremenom, okružiti ljudima koji vas vole, poštuju i prihvaćaju – kao i vi njih. Nemojte unaprijed suditi jer ne želite ni da drugi to vama čine.
Imate li problema sa sinom ili kćerkom? Ne slažete se najbolje sa svojim šefom? Naljutili ste se na prijateljicu? Kako ćete prekinuti dugogodišnju vezu? Na ova i slična pitanja, dileme, slutnje i probleme, pomoć možete potražiti od naše psihologinje, mag. Luane Poleis. Pitanja možete poslati na e-mail adresu: redakcija @glasistre.hr i [email protected] <mailto:[email protected]>, odnosno običnom poštom na Glas Istre, 52100 Pula za rubriku "Umijeće života".