Poštovana psihologinjo,
Ne znam da li ovo može biti pitanje za Vas, ali vrijedi pokušati. Iskreno ću napisati što me najviše muči, a to je sumnja. Sumnjam da me dečko vara. Već nekoliko godina živimo zajedno, ali nismo formalno ovjekovječili brak. Naime, u posljednjih nekoliko mjeseci njegovo je ponašanje prema meni vrlo čudno.
Uvijek je nervozan, napet, često se svađamo oko sitnica i nevažnih stvari. Pokušavala sam smiriti ponajviše sebe, smatrajući da je to povezano sa stresnom situacijom na poslu međutim uvijek je bila ista priča. Najviše spominje kako sam se ja promijenila i kako sam drukčija, a u cijeloj situaciji se zbilja on ponaša čudno.
Pogledala sam mu mobitel, i pokušala ga izravno pitati (jer sam vidjela sumnjive pozive), ali on stalno govori da si to samo umišljam. Ostaje dugo vani, govori zbog posla, i opija se s društvom – ako je i to istina. A da ne govorim o porukama koje su najprije postojale, zatim nestale – izbrisane. Što da radim? Kako da se ponašam? Mislim da će me ova situacija izluditi. R. S., 28
Poštovana R. S.,
U bračnom životu, bio on formaliziran ili ne, postoje takozvana krizna razdoblja. Često, ona nisu direktno povezana s nama niti na njih ne možemo neposredno utjecati. One su rezultat promjena, bilo osobnih ili partnerskih. Pregledavanje mobitela, odnosno poziva, sms poruka, ili društvenih profila neće vam donijeti traženi odgovor već potaknuti dodatnu sumnju. U takvim situacijama, najbolje je suočiti se s partnerom.
Prije svega preispitajte zašto je vaše povjerenje postalo upitno. Koja ponašanja nisu prihvatljiva i budite iskrena prema partneru. Bez obzira na svakidašnje stresne situacije, moramo biti spremni objektivno se suočiti s istinom. Isto vrijedi i za vašeg partnera koji mora pokazati razumijevanje prema vašoj sumnji i pomoći vam kroz svoje postupke vratiti izgubljeno povjerenje. Oružajte se hrabrošću i strpljenjem. Za kvalitetan i iskren odnos potrebno je ulagati u vezu i ljubav.
Poštovana,
Imam već ozbiljne godine i ozbiljan problem. Liječeni sam ovisnik, i već sam duže vrijeme, nekoliko godina, bio "čist". Nakon stresne situacije posustao sam i napravio recidiv. Nisam ponovno ovisan, ali stalno me vuče da popijem. Dobro znam da bih mogao napraviti unakrsnu ovisnost, ali ne znam što da radim. Imam osobe koje me podržavaju, ali ponekad to nije dovoljno.
Skoro sam prevario svoju djevojku, koju volim najviše na svijetu, ali kad sam u tim fazama izgleda mi preozbiljna ili prezahtjevna. Dobro znam da nije tako, već da je realna i dobra – i moja podrška. Ne znam kako joj reći o mom recidivu i kako se uopće ponašati. Imate neki prijedlog? Srdačan pozdrav
Poštovani,
Ovisnost je bolest koju je potrebno držati pod kontrolom cijeli život. Unakrsna ovisnost je zamjena jedne ovisnosti drugom, kao ovisnost o drogama za ovisnost o alkoholu i nerijetko se događa ako liječenju ne pristupimo dovoljno ozbiljno.
Navodite da imate podršku bliskih osoba, i to u vašem liječenju može biti od velike pomoći. Ipak, potrebno je potražiti i stručnu pomoć u specijaliziranim centrima za ovisnost. Nakon višegodišnje apstinencije dobro je proučiti razloge koji su vas doveli do današnje situacije.
Istodobno, potrebno je biti svjestan da su odluke koje donosimo rezultat našeg izbora. Našim ponašanjem i našim reakcijama možemo utjecati na promjene u našim životima. Prestati konzumirati drogu ili alkohol, kao i potražiti pomoć, izbori su koje morate sami učiniti.