Poštovana,
imam pitanje koje me zadnje vrijeme poprilično muči. Imam opsesivne misli i jako me zanima da li se taj problem može liječiti lijekovima. Može li se uopće izliječiti ili se mora živjeti sa vlastitim, opsesvinim mislima, čitav život? Naime, prije tri mjeseca su mi se pojavile misli da ću sebi učiniti nešto lose. Otkako su se pojavile, ne izlaze mi iz glave nikako. Brinem se za sebe i ne želim si na neki način nauditi, a misao mi je stalno prisutna. Unaprijed hvala!
S. R.
Poštovana S. R.,
opsesivne misli sve su češća tema. Nikad nije dovoljno o tome pisati i još malo produbiti ovu dvojbu koja se javlja, oko liječenja, lijekova i načina življenja sa i bez opsesvinih misli. Samim time želim skrenuti pozornost da su opsesivne misli, prije svega misli s kojima smo svi došli u kontakt u različitim formama. One kao takve nisu opasne, imaju svoju namjeru i dozvoljavaju nam da elaboriramo ono što se događa i, metaforički, preživimo ovdje gdje jesmo. Izoliranost i osjećaj da nas misli mogu potpuno preplaviti predstavljaju poteškoću u traženju pomoći u toj situaciji. Osjećaj srama ili straha nerijetko dolaze zajedno s opsesivnim mislima, pomažu nam prekriti problem, skrenuti pažnju te baviti se drugim. Tada, potiskujući niz drugih procesa, emocija i nijansi, naše tijelo progovori kroz anksioznost ili kroz niz misli koje se uzastopno ponavljaju. Ovo što opisujem, može biti samo teorija jer, ipak, svi imaju svoj način kroz koji proživljavaju i doživljavaju vlastite misli, osjećaje i stanje uma. Pitate me je li moguće izliječiti problem, te da li je moguće izliječiti ga bez lijekova. Moram naglasiti da će o korištenju lijekova najbolje odlučiti, i njemu se trebate obratiti za taj odgovor, doktor specijaliziran u psihijatriji, odnosno psihijatar. Terapija, traženje odgovora ili postavljanje nekih drugih pitanja (kao, kakve su Vaše misli? Kako to da su opsesivne? Koje značenje za Vas ima opsesivnost?) može biti dobar početak, a pri tome Vam može pomoći psiholog. Otkrivanjem sebe, vlastitih značenja i dozvoljavanjem sebi da možemo biti ono što u biti jesmo, dovodi do novih granica i novih oblika slobode. Slobodni prema sebi kao i u odnosu prema drugima. Otvorenost ka prihvaćanju sebe takvih kakvi jesmo. Misli su tu koje nam pomažu u skretanju pozornosti na nešto što nam je bitno. U kojem obliku? Koliko često? Kako to baš takve misli? Postaviti si nova pitanja pomaže da sagledamo situaciju iz drugog kuta. Ono što bih istaknula kao važno, jest da živite dan za danom. Rješavajte ono što dolazi sada i ovdje. Često odabiremo odložiti problem za bolje vrijeme, čekamo da vrijeme učini svoje te tako ono prolazi, a misli ostaju i dopuštamo da nas preplave. Ponekad uživamo u toj izoliranosti, koja nas svaki dan približava našim mislima, a udaljava od pomoći.
Prvi korak ste već napravili time što ste mi pisali i drago mi je da sam dobila priliku približiti Vam se na taj način. Hrabrost koju imate je Vaš najveći resurs, njime možete reći dosta opsesivnim mislima, možete srušiti mit o tome da se poremećaja ne možemo riješiti. Naše su slabosti, ako one uopće postoje u tom obliku, dio nas. Takvi smo i zbog njih. Prihvatiti sebe u cijelosti je izazov kojem nemam razloga odoljeti. Pronaći mjesto za sebe i za svoje misli je put kojim dolazimo do cilja, do ravnoteže. Budite pokretač vlastite sudbine, uzmite život u svoje ruke! Ključ rješenja se nalazi u Vama, uvijek i za sve situacije.
Piše mr. sc. Luana Poleis, terapeutkinja i savjetnica za osobni razvoj