Poštovana,
Čovjek sam srednjih godina, i nezaposlen. U ovo vrijeme krize moje godine sigurno ne pomažu u pronalasku posla. Šaljem životopis i molbe na sve strane, često sam pozvan i na intervju – ali tamo uvijek nešto krene krivo. Kad odlazim na razgovor vrlo sam nervozan, napet, znoje mi se ruke – i izbjegavam rukovati se što može izgledati vrlo nepristojno i ne profesionalno. Svjestan sam toga, ali bojim se kao da je prvi put da odlazim na razgovor. Postoji li koji način da si pomognem? Kad bih znao što će me pitati bio bih puno mirniji. A odijevanje da i ne spominjem, nekima sam previše ozbiljan, a nekima sam previše kompetentan. Kao da sve kvalitete više ne vrijede. Pitam se, da li uopće postoji izlaz iz te situacije ili sam ja jedini kojem sve ide naopačke?
Paolo Z. (43)
Poštovani Paolo,
Dilema u kojoj se nalazite, dali postoji izlaz iz te situacije i kad ćete ponovno moći zadovoljiti tuđe kriterije, vrlo je raširena među nezaposlenima. Nezaposlenost je stanje koje teško pada svima, jer ulijeva nesigurnost – kako financijsku tako i vjeru u vlastite sposobnosti. Nitko vam ne može reći koja će pitanja biti postavljena, niti koji je idealan odgovor na njih. Ako vam znojenje dlanova izaziva neugodu koju želite izbjeći, predlažem da prakticirate neku brzu i efikasnu tehniku relaksacije. Ona će vam omogućiti da skupite dovoljno energije i koncentracije kako biste na razgovoru bili usredotočeni. Opisujete se kao vrlo radišna i vrijedna osoba - pronađite način na koji ćete to prenijeti mogućim poslodavcima. Probajte odgovoriti na pitanje: Da sam ja na njihovom mjestu, što bih tražio ili želio od budućeg radnika? Često nesigurnost koju osjećamo prenosimo na osobe koje nas okružuju i to brzopletim i naglim odgovorima. Ponekad se može desiti da se, uz sve naše pozitivne karakteristike, ne dopadamo poslodavcima. Ne treba tu činjenicu shvatiti osobno, svatko traži najbolje i ima pravo birati. U konačnici, svi težimo savršenstvu i blagostanju. Pripazite na način izražavanja, budite iskreni, slobodno zastanite sekundu – dvije i složite odgovor u glavi. Budite spremni na neočekivana pitanja i situacije. Naoružajte se strpljenjem i upornošću, vaše će vrijeme sigurno (ponovno) doći. Dotada uživajte u slobodnom vremenu i malim stvarima. Svaki je trenutak dobar da ulažemo u sebe, nezaposlenost je jedan od tih.
Poštovana,
Upisujem dijete u vrtić nakon što smo tri godine bili zajedno kući. Naime, došlo je vrijeme da se vratim na posao. Ne mogu se pomiriti sa time da ne znam što će raditi cijeli dan i kako će mu biti. Stalno razmišljam kako mu samo ja mogu pružiti sve što je potrebno, i bojim se da će tamo biti zapostavljen, zaboravljen. Možda će ga pustiti u nekom kutu i osjećati će se sam. Ne želim da izgleda da sumnjam u odgojiteljice, ali moj se sin stvarno ne gura i vrlo je miran. Kako ga pustite, tako ga i nađete – doslovno. Drugog izbora nemam, u obitelji svi rade i nema ga tko čuvati. Bojim se, možda više od njega. Pokušavam ga ne traumatizirati niti obeshrabriti ali čini mi se da se baš ne raduje toj promjeni. Ne raduje se kad smo tamo kako bi se uhodao i stalno se vraća meni. Nikako da se opustim, i to čini da se ja osjećam još gore. Što napraviti?
Jako zabrinuta mama
Draga jako zabrinuta mama,
Odlazak u vrtić često je više traumatičan za roditelje nego za djecu. Vaš sin osjeća vaše strahove, i to što se uporno vraća vama moglo bi se protumačiti kao da vas ohrabruje. Teško vas je savjetovati u nekoliko redaka. Iako je očito da ste jako vezani za sina, morate ga pustiti da "ode" kako bi vam se vratio. Ljubav ne manifestiramo stalnom brigom, već kvalitetno uloženim vremenom kad smo s djecom. U vrtiću će vaše dijete naučiti kako se izboriti za sebe, podržite ga. Vrtić je mjesto zabave, dopustite mu da se zabavi i kad mu niste blizu.
Dragi čitatelji,
Imate li problema sa sinom ili kćerkom? Ne slažete se najbolje sa svojim šefom? Naljutili ste se na prijateljicu? Kako ćete prekinuti dugogodišnju vezu? Ne ova o slična pitanja, na dileme, slutnje i probleme, svake nedjelje pomoć možete na ovim stranicama potražiti od naše psihologinje, mag. Luane Poleis u rubrici. Pitanja možete poslati meilom na: redakcija @glasistre.hr i [email protected] <mailto:[email protected]>, odnosno običnom poštom na Glas Istre, 52100 Pula za rubriku "Umijeće života".