Poštovana, bojim se voziti auto, u tome se baš nikako ne mogu opustiti. Pokušala sam više puta se opustiti i ponavljam si da s 32 godine moram postati neovisna. Imam položen vozački, napravila sam dozvolu, ali nisam nikad počela voziti. Sada, već i pri samoj pomisli da moram sjesti na vozačevo mjesto i voziti imam napad panike. Osjećam se napeta, srce mi lupa, teško gutam, osjećam da se gušim i tresu mi se noge.
Suprug i ja planiramo imati dijete pa imam osjećaj da ću, ako se ne pokrenem, biti odsječena od svijeta i još više ću postati ovisna o drugima. Što mogu poduzeti da riješim svoj problem? Je li ga moguće riješiti? Jeste li imali slučajeve slične meni?
Poštovana, vaš se problem može uspješno riješiti, a rezultati mogu biti vidljivi u relativno kratkom roku. Naravno, prije svega je potrebno isključiti sve moguće zdravstvene poteškoće i dijagnoze koje mogu utjecati na vaše opće stanje. Fobija o kojoj govorite, odnosno pretjerani strah od vožnje je vrlo uobičajen kako među muškarcima tako i među ženama, iako u nešto većem postotku. Ove fobije mogu biti rezultat stereotipa, odnosno društvenog pritiska i očekivanja, ali i raznih drugih faktora vezanih uz vaš karakter.
Preporučujem vam psihološku pomoć jer to je najbrži i najbezbolniji način da riješite svoj problem. Najbitnije je obratiti se osobi u koju imate povjerenja. Biti svjestan da se problem ne rješava magičnim štapićem i da nema odgovora koji vrijedi za sve, čini da preuzmete odgovornost za svoje ponašanje, postupke i odabire. To je već veliki, prvi, korak prema sretnoj vožnji i ispunjenom životu.
Poštovana, želio bih vaše mišljenje vezano za razdoblje života kroz koje prolazim. Objasnit ću vam ukratko. Imam 35 godina, a moja supruga 29, imamo dvoje djece. Na početku smo biti pažljivi jer smo imali teške priče iza sebe. Postupno smo se upoznavali i tako popustili. Ja sam tih, povučen, oprezan dok je ona potpuna suprotnost: aktivna, živa, sanjarica, otvorena i brbljava.
Kada je prvi put posumnjala u svoje osjećaje prema meni, uporno je tražila potvrde od mene. Često se to dešavalo kad je razgovarala s nekim tko joj je ubacio "bubu u uho". Pokušavao sam svojim ponašanjem dati joj do znanja da je volim, da mi je stalo i da je ona najbolje što mi se u životu moglo dogoditi. Uspjeli smo to prebroditi. Nadao sam se – zauvijek.
Nažalost, ponovno smo na istom problemu. Od njezine pretjerane ljubavi u svim njezinim izražajima prešli smo u "nisam ni u što sigurna". Tražila je da joj dam vremena da razmisli o svemu i otišao sam. Prvo vrijeme sam se redovito javljao, ali posljednjih nekoliko dana više ne odgovaram na njezine poruke i pozive. Priznajem da mi nedostaje, da je volim, odnosno da je obožavam. Teško mi je zamisliti život bez nje i naše djece, ali jednostavno mi je dosadilo da me ona tako povlači prema njezinim raspoloženjima – ako ih mogu tako nazvati. Što da radim sada? Kako da se ponesem? Unaprijed hvala, L. K.
Poštovani L. K., nitko se ne osjeća ugodno kada partner sumnja u iskrenost i vjerodostojnost naših emocija. Navodite da ste vrlo različiti. Različitost može biti velika prepreka, ali i veliki resurs za zajednički život. Partnere odabiremo da bi nas nadopunjavali, odnosno naučili i podučili neke stvari koje nam nedostaju ili koje priželjkujemo. Da bi takve različitosti bile resurs, a ne poteškoće, potrebno je ulagati strpljenje i razumijevanje.
Magična riječ svakog odnosa je kompromis. Nismo svi isti i zato je dobro ponekad popustiti i naći se na pola puta. Nekad morate popustiti vi, a nekad vaša supruga. Ono što bih vam preporučila jest da se javite na poziv i dogovorite mirno mjesto za razgovor. Budite iskreni i iznesite svoje osjećaje. Ako nekoga iskreno volimo, uvijek vrijedi pokušati sve opcije. (Luana POLEIS)
Imate li problema sa sinom ili kćerkom? Ne slažete se najbolje sa svojim šefom? Naljutili ste se na prijateljicu? Kako ćete prekinuti dugogodišnju vezu? Na ova i slična pitanja, dileme, slutnje i probleme, pomoć možete potražiti od naše psihologinje, mag. Luane Poleis. Pitanja možete poslati na e-mail adresu: redakcija @glasistre.hr i [email protected] <mailto:[email protected]>, odnosno običnom poštom na Glas Istre, 52100 Pula za rubriku "Umijeće života".