Poštovana psihologinjo,
imam 30 godina i već 11 godina radim u istom poduzeću. Nedavno sam dobila novog šefa, koji očito ima zadatak da počisti odnosno smanji ukupni broj zaposlenika. Taj šef je po zanimanju psiholog koji pokušava igrati neke čudne igre kako bi pogriješio. Ono što me počelo brinuti jest da se i sa mnom počeo tako ponašati. Nekoliko puta na dan me pita kako sam, da bi na moj odgovor dodao komentar kako izgledam umorno "pokušaj se odmoriti" ili da izgledam kao da mi se nešto jako ružno dogodilo i slično. Sve je počelo kad sam ostala tri dana na bolovanju prošli mjesec. Po Vama, to je taktika? Kako da odgovaram da ne pogriješim? Hvala!
Poštovana,
Vaše pitanje potiče razmišljanje o tome koja je, u biti, uloga psihologa unutar većih organizacija i poduzeća. Prema Vašim riječima stekla sam dojam da imate određene teškoće sa nadređenim upravo jer ste stekli dojam da je došao "počistiti" situaciju. Obzirom da niste specificirala, pitam se u kojoj točnoj ulozi dolazi i postupa novi nadređeni. Vraćajući se na Vaše pitanje kako da se ponašate a da ne pogriješite, više nego pravu uputu na odgovor koji morate dati predložila bih da promijenite stav. Budite sigurna u sebe i nastavite se ponašati profesionalno. Ponašanje po liniji poštovanja i ljubaznosti među kolegama može Vam pružiti moralnu podršku da podnesete novo suradništvo te se njemu prilagodite.
Poštovanje,
ja sam majka dvoje djece. Mlađi sin ima sedam mjeseci te je s njim sve u redu. Stariji sin ima skoro 11 godina i trenutno pohađa četvrti razred zbog jezičnih razloga - doselili smo se u Hrvatsku kad je već trebao pohađati prvi razred pa smo odlučili da ostane godinu dana duže u vrtiću. Jezično se to pokazalo vrlo dobro, međutim on je dijete s velikim mogućnostima koje ne koristi, već je vrlo nepažljiv u školi. Ne sluša pravila i čini uvijek ono što želi misleći da je lukaviji, nikad nije smiren, odgovara bezobrazno te mi ga tako opisuju i učitelji. Kući to toliko ne dolazi do izražaja, ali primjećujem da zaboravlja što mora učiniti. Učiteljice mi govore kako bi mogao biti odličan učenik iako su mu ocjene, zbog ponašanja i manjka upornosti, na prosječnoj trojci. Svjesna sam da može bolje, a i on to zna. Kad smo tek došli izgledalo je da je vrlo zainteresiran za sve, a sada se borim već tri godine s njim bez vidljivih pomaka. Što mogu učiniti da ga privučem da jednog dana ne bude prekasno? Hvala.
Poštovana,
Razumijem Vašu zabrinutost. Promjena mjesta boravka i pronalaženje vlastitog mjesta u novom društvenom kontekstu nije uvijek jednostavno, kako za odrasle tako ni za djecu. Promjene koje dolaze migracijom mogu djelovati na ponašanje djece osobito u osjetljivom razdoblju odrastanja kao što je pred-pubertet i pubertet.
Je li moguće da je rođenje brata utjecalo na ukupnu dinamiku obitelji i samim time na ponašanje starijeg sina? Moj savjet je da se obratite psihologu koji priča Vaš i djetetov materinji jezik te zajedno sa njim radite na Vašem odnosu. To će Vam omogućiti da osobno sa stručnjakom pronađete odgovore na pitanja o edukaciji i odgoju prema kulturi u kojem je do nedavno odrastao, prema osobnoj priči, vlastitom karakteru i međuljudskim odnosima u koje ste danas uključeni.
Piše Luana POLEIS