Dobar dan. Puna sam očaja i straha. Ne znam više što da radim, obraćala sam se na neke adrese, kod stručnjaka, da sad ne navodim, s molbom da mi pomognu oko djeteta, ali uglavnom me smiruju, smješkaju se i govore da će sve biti u redu, a zapravo je situacija sve gora i gora.
Nisam neka histerična mama, zapravo sam možda i previše flegmatična, ali sad stvarno vidim da nam treba pomoć. Pa bih vas molila za savjet. Dakle, imam curicu koja je nedavno navršila pet godina te je dosta senzibilna, emotivna i empatična.
U listopadu prošle godine umrla je vrlo draga i bliska osoba, s kojom smo bile jako vezane, umro je u bolnici, od raka pluća...moja kćerkica je insistirala da ga vidi dok je ležao tamo i mi smo joj na kraju to i dozvolili. Tada je sve bilo ok. Kad je ta osoba preminula, pokušala sam joj objasniti da ga nema više i da ga nećemo nikad više vidjeti jer "je postao zvijezda na nebu" i od tada moja kćer svaku večer pogleda u nebo, maše i priča s njim. Sa mnom izbjegava pričati o njemu jer kaže da joj se onda plače, a tako se još uvijek i ja osjećam.
U veljači sam s njom odselila mojim roditeljima i to nakon 13 godina braka s nasilnim suprugom. Stalno smo se svađali i vikali. Nikad nije prisustvovala nekoj takvoj sceni, ali vikanje joj nije drago i loše reagira kad netko podigne glas. Sada je situacija mnogo mirnija, i ne reagira više tako burno.
Puno razgovaram sa njom o svemu što se dogodilo, ali ona ne želi prihvatiti novonastalu situaciju i stalno se nada i priča o tome kada njezini mama i tata budu ponovno zajedno. Ne osjećam se spremna ispričati tako malom djetetu istinu, niti to želim, pa joj objašnjavam onoliko koliko mogu - da se nismo slagali, da je nestalo ljubavi i da ona i dalje ima i mamu i tatu na koje može računati iako ne stanujemo više zajedno.
Svjesna sam da joj je teško, i trudim se dokazati joj da je nikad neću ostaviti – što je također bio jedan od njezinih strahova. Međutim, svi su me uvjeravali kako će ona prijeći preko svega jer je još mala, ali sada primjećujem probleme.
Naime, moja kćerka odbija jesti jer se boji da će se ugušiti ili umrijeti. Doslovno ne jede krutu hranu, s tim da prva tri dana nije ništa ni jela ni pila. Skoro je završila na infuziji. Mislila sam da je problem u Snjeguljici koju je gledala nedavno u vrtiću, ali teta kaže da su u predstavi izmijenili taj ružni dio i da nigdje nema otrovne jabuke, a kamoli gušenja. P
itala sam u vrtiću je li se zagrcnula pa uplašila, tvrde da nije, isto kao i ona. Dakle, ostala mi je jedino mogućnost da se njoj sve nakupilo i da ne zna kako bi to iznijela i izložila meni ili bilo kome. S pitanjima ne postižem ništa jer se zatvara u sebe, priča i ispituje samo kada ona to hoće. Stalno spominje smrt, gušenje i slične teme. Moj bivši muž ne pomaže cjelokupnoj situaciji te sam prepuštena sama sebi.
Bojim se da se mom djetetu ne dogodi nešto loše, pogotovo na psihičkoj bazi – ne bih si to mogla oprostiti. Zato vas molim da mi odgovorite barem nešto. Unaprijed zahvaljujem. S poštovanjem, R.L.
Poštovana,
Pročitala sam više puta vaše pismo, vrlo je teško u par redova efektivno pomoći. Teško je povezati sve događaje ali prema općem dojmu koje sam stekla, rekla bih slijedeće. Što se tiče gubitka drage i bliske osobe, mislim da je u redu što ona ima i dalje neki svoj odnos s tom osobom. To je njezin način održavanja kontakta i da ga osjeća blizu. Ne bih joj to branila, ali bilo bi dobro da joj u jednom od vaših razgovora napomenete, ako već niste, da je i vama još uvijek teško zbog tog rastanka – kako bi bila svjesna da može svoje osjećaje podijeliti sa vama. Rastanak od supruga uslijedio je malo nakon tog događaja.
Događaji ne moraju biti međusobno povezani, djeca često rezoniraju i pojašnjavaju situacije drukčije nego odrasli. Govoriti joj da između njezinog tate i vas nema ljubavi ili da se ugasila, moglo je u njoj probuditi strah od ostavljanja. Budite konkretna, recite joj da volite njezinog oca jer je njezin otac, ali da se ne slažete i da je bolje da živite svatko u svojoj kući. Budite jednostavna i konkretna. Djeca ne vole okolišanja, njihov svijet je jednostavan. Što se hranjenja tiče, u trenutku kad je raspoložena za razgovor, upitajte je dali ima nešto što je muči, da biste voljela da vam pomogne shvatiti. Kuhajte nešto što voli, uključite je u saM ritual, pozovite goste. Ukoliko se problem nastavi, dobro je da se osobno obratite stručnjaku.