Piše mr. sc. Luana Poleis, terapeutkinja i savjetnica za osobni razvoj
Poštovana psihologinjo,
imam 18 godina, pretprošle godine pala sam razred i našla sam se u novom. Izašla sam iz teškog perioda zbog problema u obitelji, a ponajviše, problema sa samom sobom, jer nisam prihvaćala činjenicu da mi se ne sviđaju dečki. Kako sam promijenila razred, shvatila sam da mi se sviđa jedna djevojka. Odmah je među nama nastao spontani odnos. Sviđala mi se kako se ponaša, jer je znala poslušati, cijeniti i čuvati me. Svakim danom, koji smo provodili zajedno, sve mi se više sviđala. Nisam znala kako se ponašati, dvoumila sam se dali joj reći istinu ili ne. Odlučila sam deset mjeseci ponašati šutjeti i ponašati se kao da se ništa ne događa. Nakon deset mjeseci, njoj se počeo sviđati neki dečko i na to sam pukla. Odlučila sam joj reći istinu, a njezin me odgovor iznenadio. Rekla je da osjeća isto, ali da je zbunjena. Cijelo vrijeme bila sam uz nju, htjela sam joj pomoći da razumije da nema ničeg pogrešnog u tome što osjeća. Jednog dana više nisam izdržala i odlučila sam je poljubiti. Nekoliko dana nakon tog događaja, ona je otputovala sa obitelji i, kaže, da je tada shvatila koliko joj značim te da me ne želi izgubiti. Sve je bilo savršeno dok nas nije otkrila njezina majka. Kad joj je priznala da smo u vezi, majka je zaprijetila da će je izbaciti iz kuće. Ona nije vidjela smisao da to održi, poslušala je majku i prekinula. Prošlo je već mjesec dana od tada, a ja još nisam prihvatila njezinu odluku. Kako se može vlastitoj kćeri zabraniti sreću? Kako se može nekome onemogućiti da bude ono što jest? Kako se može dopustiti da netko drugi odlučuje o vlastitoj sudbini? Moja najveća bol je upravo ta: da me ona ne voli kao što ja volim nju. Unaprijed hvala na odgovoru.
Poštovana,
žao mi je što prolazite kroz, za Vas, težak period. Vaše su me riječi pogodile, jer ste počeli pišući o obiteljskoj situaciji i teškom trenutku koji su, čini se, na neki način povezani sa situacijom kroz koju trenutno prolazite. Pitala sam se kako to da se niste napisali nekoliko riječi više o tome. Kad čitam upite, ne čitam samo ono što je napisano već se pitam kako to, da mi između svih misli, ta osoba govori upravo o tome. Da se vratim na Vaše pismo, stekla sam dojam da je postojala želja da podijelite neki dodatni detalj o Vašem teškom periodu, ali da ste odlučili ipak to prešutiti. Pozivam Vas da porazgovarate sa nekim tko Vam je blizak, ili stručan, o dinamikama koje su se događale prije nego ste odlučili istraživati vlastitu seksualnost. Ono što osjećam ovim putem Vam preporučiti jest da si uzmete vremena za sebe. Ljubavni prekidi su bolni te nam je potrebno vremena da ponovno pronađemo sebe. Vratite sebe u fokus svog života, razmislite o svim poteškoćama kroz koje prolazite. Razmislite o svojim dobrim stranama Pitajte se, koje koristi možete imati od ove situacije? Na koji način Vam može pomoći u odrastanju? Učimo i gradimo svoje karaktere i vrijednosti cijeli život. Ne mogu Vam reći dali Vas bivša djevojka voli ili ne, a mogu shvatiti da je neugodna emocija ako ljubav nije uzvraćena. Usmjerite pažnju na vlastitu sreću, i pitanja koja ste mi postavili usmjeriti prema sebi. Može li nas stavljanje vlastite sudbine u tuđe ruke, dovesti do sreće? Osoba koju jako cijenim neki dan mi je rekla, ne možemo se družiti da bi bili sretni, jer se nitko ne želi družiti sa nesretnom osobom. Pronađite hrabrost da se vratite u životnu igru i izvučete ono najbolje za Vas. Sreća ovisi o Vama samima!