Poštovana,
Ne znam odakle bi bilo najbolje početi, ali idem nekim svojim redom. Ja sam cura koja će uskoro napuniti 17 godina i ne razumijem se. Nikad nisam bila previše društvena ili ekstrovertirana osoba. Čak i kad sam kao mala pohađala vrtić imala sam poteškoća u sklapanju prijateljstva. Dok sam pohađala osnovno školu, nije se puno toga promijenilo. Mnoge moje vršnjakinje su pričale o pjevačima, filmovima ili sličnim temama - ja sam uvijek stajala negdje sa strane i čitala ili maštala. Teško sam se nosila i s promjenama na svojem tijelu, razlog zbog kojeg su me zadirkivali ili mi uvijek nešto dobacivali. Imala sam najbolju prijateljicu dok nisam, prije tri godine, saznala da me vara s mojim dečkom. Kad je sve izašlo na vidjelo, pala sam u depresiju i počela se ozljeđivati. Neko sam si vrijeme tako sama nanosila bol i ožiljci tih rezova na rukama još su uvijek vidljivi. Samoozljeđivanje sam zamijenila pijankama i pušenjem. Osjećala sam se izdana i prevarena. Sve je bilo crno dok nisam ponovno primijetila da osjećam nešto prema jednom (drugom) dečku. Bojim se ponovno s nekim povezati, ne želim ponovno biti povrijeđena. Ne mogu mu priznati što osjećam. Ali i bez obzira na njega, osjećam se čudno. Željela bih, primjerice otići u Afriku, gdje bi bila korisna i mogla živjeti u kontaktu s prirodom i ljudima kojima je pomoć stvarno potrebna. Možda bih tako mogla ponovno pronaći pravu sebe. Moji roditelji, iako su divni, imaju vrlo zatvoreni način razmišljanja. Osjećam potrebu da odlazim psihologu. Gdje i kome se mogu obratiti? Mislite li da mi je psiholog potreban? Oprostite na dugačkom pitanju ali morala sam sve napisati. Hvala, M. A.
Draga M. A.,
Nemate se zašto ispričavati na dugačkom pismu, vaše je pravo izraziti svoje osjećaje, odnosno što vam smeta ili čini da se osjećate loše. Vi ste to učinili na vrlo detaljan način, te iz vaših redova dolazi do izražaja bol koju ste proživjeli u navedenim situacijama, a koju i danas osjećate. Razumijem vašu potrebu da s nekim porazgovarate, ali kako ste i sama primijetili nije dovoljno samo popričati o tome već potražiti stručnjaka koji će vas savjetovati i voditi da pronađete samu sebe, odnosno svoj mir. Nažalost, ne znajući gdje stanujete ne mogu vam direktno navesti adrese gdje se možete obratiti. Sigurna sam da u vašoj blizini postoji psiholog primjeren vašim godinama i potrebama. Pretpostavljam da pohađate srednju školu, stoga se obratite školskom psihologu ili profesoru u kojeg imate povjerenja da vam pomogne u potrazi. Bitno je da pronađete osobu koja vam može pomoći jer u vašem pismu navodite elemente (primjerice: samoozljeđivanje) koje treba ozbiljno shvatiti i rješavati. Potrebno je pronaći drugi način za izraziti svoje negativne i bolne emocije. Ukoliko želite, možete mi poslati mail sa informacijama gdje stanujete kako bih vam proslijedila kontakt kolege najbližeg vama.
Poštovana psihologinjo,
Imam sina od osam godina s kojim počinjem imati ozbiljnih problema. Ne sluša me, ne želi se kupati, želi spavati sa mnom u krevetu (ako nije po njegovom ostaje budan cijelu noć), ne igra se s mlađim bratom. Traži i očekuje da bude sve kako on želi. Što da radimo?
Draga mama,
Vrlo je bitno početi otkad je dijete malo postavljati pravila i granice oko organizacije djetetovog života. Pravila se odnose na odijevanje, održavanje higijene, pospremanje igračaka, spavanje kao i na norme kulturnog ponašanja. Dijete mora shvatiti da su mama i tata odrasli koji postavljaju te granice. Ukoliko se to ne učini, dijete samo odlučuje. Situacija u kojoj se nalazite česta je u mnogim obiteljima. Počnite uvoditi mala ali čvrsta pravila, objašnjavajući njihov smisao kako bi razumio da postavljeno pravilo nije kazna već za njegovo dobro. Vrlo je vjerojatno da se na početku dijete usprotivi novom pristupu i nezadovoljstvo izrazi kroz hirove. Plač ili ljutnja je djetetov pokušaj da dobije ono što želi. Objasnite mu, njemu razumljivim riječima, zašto plače i zašto se tako osjeća – ali bez da popustite. Bitno je da postupite zajednički, i da budete dosljedni. Iako je nakon napornog radnog dana ponekad lakše popustiti i imati "mir u kući" to nam može donijeti samo poteškoće u daljnjem odgoju i međusobnom odnosu.
Dragi čitatelji,
Imate li problema sa sinom ili kćerkom? Ne slažete se najbolje sa svojim šefom? Naljutili ste se na prijateljicu? Kako ćete prekinuti dugogodišnju vezu? Ne ova o slična pitanja, na dileme, slutnje i probleme, svake nedjelje pomoć možete na ovim stranicama potražiti od naše psihologinje, mag. Luane Poleis u rubrici. Pitanja možete poslati meilom na: redakcija @glasistre.hr i [email protected] <mailto:[email protected]>, odnosno običnom poštom na Glas Istre, 52100 Pula za rubriku "Umijeće života".