Imam 29 godina i tek sam šest mjeseci u braku. Ono što me najviše muči je bivša djevojka iz srednje škole. Nedavno sam ju slučajno susreo i od onda mi ne izlazi iz misli. Nemojte me krivo shvatiti, volim svoju suprugu i sretan sam što smo se oženili i nadam se da ćemo brzo imati djecu. Ali osjećam da nisam potpuno iskren prema njoj dok mi se bivša vrti po mislima. Kad god je sretnem na ulici pravim se da je ne poznajem, iako znam da je to bezobrazno i ničim to nije zaslužila. Postoji li koji način da je zaboravim i posvetim se samo svojoj supruzi? (Nevjerni)
Poštovani gospodine,
Smatram da mogu slobodno zaključiti da se u vašem slučaju radi o prvoj ozbiljnoj ljubavi. Bez obzira na vremensku dužinu veze ili njezinu kvalitetu u usporedbi sa vašim sadašnjim brakom, očito je da niste nikad preboljeli do kraja rastanak sa tom osobom. Preporučujem vam da tu osobu ne izbjegavate na ulici jer ste odrasla osoba. Ukoliko imate nekih nerazriješenih pitanja koje vučete iz tog razdoblja to direktno s njom riješite. Da bi mogli živjeti u sadašnjosti i budućnosti potrebno je riješiti nejasnoće ili sumnje iz prošlosti.
Poštovana psihologinjo,
Zovem se Izabela, imam 35 godina i dijagnosticiran mi je tumor dojke. Već odlazim na kemoterapiju i ne bojim se za svoju budućnost. Ono što me najviše razočaralo i s čime se ne mogu pomiriti jest da me nakon dijagnoze ostavio dugogodišnji partner. Istina je da smo i u vrijeme koje je prethodilo dijagnozi imali problema, ali svaki par ima svoje pozitivne i negativne trenutke. Nažalost, koliko god mi objašnjavao da me ne ostavlja zbog bolesti nego da jednostavno više ne može biti sa mnom (i da želi da budemo prijatelji) mislim da se ponio kao kukavica. Ne mogu si pomoći jer razmišljam da je tumor kriv za sve. Dok mi prijateljice govore da je samo kukavica, jer da me volio bio bi ostao uz mene u ovoj teškoj situaciji, meni je to vrlo teško prihvatiti. Što vi mislite?
Draga Izabela,
Divim se vašoj jačini i snazi, ali vam istodobno moram priznati da se ne slažem s mišljenjem vaših prijateljica. Iako naizgled njegovo ponašanje može izgledati kao kukavičluk, možda je vaša dijagnoza pridonijela tome da shvati kako niste jedan za drugoga. Da se radi o osobi koja vas zbilja voli i poštuje, bez obzira na probleme kroz koje ste prolazili, dijagnoza ne bi utjecala na takvu odluku. Posvetite se sebi, potrebno vam je puno energije i pozitivnih misli. Iz ovog iskustva možete cijeniti iskrenost vašeg partnera, bez obzira što je ta odluka za vas bila iznenađujuća. Možda vam se to sada čini tužno, posvetite se sebi i kad najmanje očekujete ljubav će vas nenadano usrećiti. Sretno!
Poštovana,
Ja sam djevojka od 23 godine i sumnjam da nešto nije u redu s mojom prehranom. Barem jednom tjedno se prejedem, i zbog grižnje savjesti pokušam izbaciti hranu iz sebe izazivanjem povraćanja. Normalne sam građe i imam plan prehrane kojeg se strogo pridržavam. Kontroliram sve što jedem. Međutim, čim dođem u situaciju da pojedem nešto neplanirano jedem i ne mogu se kontrolirati, bacam u sebe i ono što mi se ne sviđa, kao da sama sebe kažnjavam što se nisam držala plana. Pomozite mi!
Draga čitateljice,
Po ovome što ste mi napisala ne mogu vam puno reći, ali čini mi se da se radi o razmišljanju "sve ili ništa" u kojem svako nepridržavanje plana stvara osjećaj gubitka kontrole te se osjećate izgubljeno i nastavljate pretjerano jesti. Ovaj mehanizam je tipičan za poremećaje u prehrani. Moj savjet je da svakako kontaktirate mene ili drugu stručnu osobu za rješavanje takvih problema.
Dragi čitatelji,
Imate problema s vašim sinom ili kćerkom? Ne slažete se najbolje sa svojim šefom? Naljutili ste se na prijateljicu? Kako ćete prekinuti dugogodišnju vezu? Ne ova o slična pitanja, na dileme, slutnje i probleme, svake nedjelje pomoć možete na ovim stranicama potražiti od naše psihologinje, mag. Luane Poleis u rubrici. Pitanja možete poslati meilom na: redakcija @glasistre.hr i [email protected] <mailto:[email protected]>, odnosno običnom poštom na Glas Istre, 52100 Pula za rubriku "Umijeće života".