Piše mr. sc. Luana Poleis, terapeutkinja i savjetnica za osobni razvoj
Poštovana psihologinjo,
imam kćer od 12 godina, ove jeseni je krenula u šesti razred. Dobra je i poslušna cura. Odgojena na zdravim načelima i oduvijek smo bili prisutni u njezinom životu. Iako je kćer jedinica nije razmažena ponajviše zbog naših skromnih ekonomskih mogućnosti. Uvijek smo joj pružili sve što smo mogli i, do sada, nikada nam nije zamjerala ako nešto nismo mogli priuštiti. Problem zbog kojeg Vam pišem jest da se od ovog ljeta jako promijenila. Počela je tražiti i inzistirati na tome da ima firmiranu odjeću i obuću te najnoviji, takozvani pametni, mobitel. U prvo vrijeme pokušali smo joj udovoljiti smatrajući to njezinim hirom, ali situacija se ne poboljšava već traži sve više. Jako nam je teško reći joj ne, jedina nam je, ali naprosto financijski ne možemo podnijeti takav trošak. Pokušali smo joj objasniti, ali naprosto ne ide. Osjećamo se krivima, i ne znamo kako da zadržimo normalan odnos s njom. Kako objasniti da čovjeka ne treba cijeniti po markama koje nosi, već po kvaliteti koja ga krasi? Boji se da je društvo ne odbaci zbog toga. Unaprijed hvala
Kristina Š.
Poštovana Kristina,
problem kroz koji prolazite s Vašom kćerkom zapravo je vrlo čest. Naime, zbog utjecaja televizije, interneta i novina djeca se često međusobno uspoređuju na pogrešan način. Uspoređivanje i položaj u društvu mjeri se ekonomskim mogućnostima. Točno ste procijenili da se radi o jednom razdoblju u životu. Iz tog razdoblja mnogi će se karakteri oblikovati u čvrste, zrele i iskrene karaktere, koji će znati cijeniti kvalitete svojih prijatelja bez obzira na novac. Drugi će ostati pri mišljenju da prijatelji moraju zadovoljavati drukčije kriterije, kao nošenje odjeće s markom. Ono što Vi možete učiniti jest razgovarati sa svojom kćerkom otvoreno o Vašim stavovima vezano za kupovinu odjeće i/ili mobitela. Bilo bi dobro da prije razgovora, budete iskreni prema sebi i utvrdite biste li, kad bi vam financijske mogućnosti to dopuštale, popustili kćeri u njezinim zahtjevima? Koje su točno vrijednosti koje joj želite prenijeti? Na taj način nećete se osjećati lošim roditeljem. Postati ćete sigurni u sebe jer, bezobzira na mogućnosti, donosite pravilne odluke u odgoju djeteta. Kao što ste i sami naveli, ljude treba cijeniti po kvaliteti, a ne po markama koje nose.
Draga psihologinjo,
Prije svega želim čestitati na Vašem poslu, jer pomažete mnogim ljudima. Sada ću Vam objasniti moj problem. Imam 16 godina i nemam puno prijatelja. Jako sam rezerviran, i svaki put kad se želim nekome predstaviti (pogotovo nekoj curi koja mi je prijeko potrebna) blokiram se i odustanem iako to ne želim. Volio bi se „odblokirati“, ali stidljivost mi to ne dopušta. Kako da potisnem svoju stidljivost? Hvala!
Poštovani,
stidljivost kao ljudsku osobinu nije jednostavno interpretirati, jer su njezini razlozi i načini izražavanja različiti od osobe do osobe. Često je povezana s niskim samopouzdanjem. Vi ste mlada osoba i tim više možete aktivno raditi na sebi. Prema onome što ste mi napisali, rekla bih da bi Vam pomoglo da se počnete aktivno baviti nekim područjem koje Vam je interesantno i zanimljivo. To može biti sport, informatika, glazba, škola ili slično. Na taj način privući ćete pažnju svojih vršnjaka koji će, zainteresirani također za odabranu tematiku, učiniti prvi korak. Što više vršnjaka budete upoznali, kako dečke tako i cure, Vaša će sigurnost i vlastito samopouzdanje rasti. Time ćete se postepeno riješiti stidljivosti i osjećati prihvaćeni u društvu. Svi imamo potrebu voljeti i osjećati se voljeni pa je baš iz tih razloga potrebno cijeli život raditi na sebi i nikada ne odustati.