Poštovana psihologinjo,
Imam sina od 7 godina koji ima problema s mokrenjem, kako po danu tako i po noći. Kad je imao otprilike tri godine potpuno je savladao i trajno skinuo pelenu. Posljednjih šest mjeseci ima velikih problema oko kontrole istog. Ne znam više što da učinim. Prema savjetima koje sam dobila pokušala sam sa nagradama i kaznama, ali ništa ne pomaže. I ja kad sam bila mala imala sam isti problem, što mogu učiniti? Zabrinuta mama
Poštovana zabrinuta mama,
Za djecu nemoć kontroliranja mokrenja predstavlja veliki problem i izvor nelagode. Srame se tog problema i mogu izbjegavati situacije koje bi mogle biti dodatni izvor nelagode, limitirajući tako igre i druženje s prijateljima (zbog straha od ismijavanja). I u obiteljskom okruženju navedena poteškoća nerijetko je izvor frustracije i zabrinutosti te može uzrokovati otežanu komunikaciju između roditelja i djeteta.
Tom se poremećaju vezuju psihološki problemi, emotivne i društvene poteškoće. Dijete ne smijete smatrati bolesnim, ali problem mora biti ozbiljno shvaćen. Vrlo je bitno imati na umu da je problem rješiv, naravno oslanjajući se osobno na pomoć stručnjaka.
Ako ste i sama imala taj problem kao mala, pokušajte se sjetiti kako ste se osjećala, kako ste proživljavala cjelokupnu situaciju. Pokušajte s njim razgovarati kako ste imala isti problem u njegovim godinama, to može pomoći da shvati kako nije sam u cjelokupnoj situaciji i kako ste tu da mu pomognete. Ne smijete nikad vikati na njega zato što nije kontrolirao mokrenje ili ga nagrađivati zato što nije.
Buđenje po noći kako biste ga odveli na WC, može doživjeti kao kaznu, a ne kao pomoć. Zato je vrlo bitno da radite na njegovoj sigurnosti prema samome sebi i prema vama kao roditelju. Preporučila bih vam da se osobno obratite psihologu koji će vam pomoći kako da se pravilno postavite prema sinu.
Cilj je identificirati strategije ponašanja i učinkovite načine komunikacije u rješavanju problema, uzimajući u obzir načine manifestacije poremećaja, specifične karakteristike obiteljskog sustava i socijalne vještine. Psihološka pomoć je, svakako, dobar prvi izbor u rješavanju tog problema.
Poštovana,
Da se predstavim. Imam 40 godina i menadžer sam u jednoj tvrtci. Već dva mjeseca prate me panični napadaji i depresija. Naime, radio sam dugo vremena na radnom mjestu koje me vrlo ispunjavalo i bio sam time zadovoljan. Naime, zbog velike krize koja se osjetila svugdje, naša se tvrtka smanjila i napravljena je sveukupna reogranizacija.
Tako sam se, u kratkom roku, našao na poziciji menadžera s velikim odgovornostima i datumima koje treba poštivati. Posao mi više nije pružao nikakvo zadovoljstvo, i moje su noći sve češće provedene u nesanici.
Bio sam kod doktora koji mi je dao par dana bolovanja i uputio me psihologu. Psiholog je pak zaključio da sam izložen jakom stresu i da moram pronaći način kako se s time nositi. Nezadovoljan tim odgovorom, odlučio sam se obratiti psihijatru. Sada se bojim da mi ne prepiše tablete od kojih ću se osjećati još gore. Što da napravim? Što je najbolje za mene u ovoj situaciji – da dam otkaz? Hvala
Poštovani,
Razumijem da vam je teško nositi se s velikom promjenom, iako promjena, kakva god ona bila, iziskuje vrijeme za adaptaciju. Jeste li si dali dovoljno vremena za prilagodbu ili ste odmah od sebe tražili previše?
Psiholog vam ne može pomoći ako niste spremni saslušati ga i primjenjivati njegove savjete. Koliko smo u stanju promijeniti se, najviše ovisi o nama samima. Kao što znate, mnogi vas ljudi mogu savjetovati, ali na vama je konačna odluka koga ćete i za što poslušati ili, barem, pokušati.
Nikako vam ne može štetiti neka tehnika relaksacije kako bi se opustili i lakše zaspali. Otiđite na razgovor s psihijatrom, ako osjećate da vam je to potrebno. Nemojte se bojati, psihijatar je profesionalna osoba koja ne dijeli lijekove "šakom i kapom". On je liječnik koji će vam, ukoliko procjeni da vam je potrebno, pružiti pomoć.
Nemojte misliti na radikalne promjene, dajte si vremena da se snađete u novoj situaciji i donosite odluke hladne glave. Nemojte dopustiti da vam panika diktira tempo i kvalitetu života.