Poštovana,
Živim s dečkom već dvije godine. Oboje smo studenti, ali radimo kako bi imali svoj novac jer ne želimo biti na teret roditelja. Poslovi koje imamo su stabilni, i plaće su redovite. On ne zarađuje puno više od mene, ali ima stalnu potrebu da kontrolira moje financije. Svaki put kad si kupim nešto, čak i hranu (kao čokoladu) koja on smatra da mi nije potrebna, ljuti se, duri i viče da trošim bezveze. Ja stvarno nisam rasipna osoba, ali volim si priuštiti sladoled ili neke lijepe cipele. Ne trošim iznad svojih mogućnosti i dobro sam odgojena – pogotovo što se tiče odnosa s novcem. Ne želim živjeti zatvorena u kući, jer više niti s prijateljicama ne odlazim na kavu "kako ne bi potrošila". Razgovarala sam s njim više puta o tome, on ne želi čuti ili razumjeti moje razloge ili potrebe. Inače se dobro slažemo, ali s novcem nikako na zelenu granu. Kako da mu objasnim? Hvala
Maja
Poštovana Maja,
U pogledu vaše veze, sama činjenica da živite zajedno pokazuje da imate ozbiljne namjere. Niste mi ništa napisali za svog dečka, koji može biti vrlo štedljiva i racionalna osoba ili dolazi iz siromašne obitelji pa se na svoj način bori za bolju budućnost. Ipak, to ne znači da u njegovim očima vi niste rasipna osoba. U definiranju rasipnosti svi smo različiti, što znači da svatko od nas ima neko svoje mjerilo koje primjenjuje u različitim situacijama i s različitim osobama. Ne govorim da ste rasipna, već vam pokušavam objasniti da svatko od nas ima svoj pogled na život, i trebate biti tolerantni kako bi upoznali, uvažili i shvatili tuđe kriterije i mjerila. Kao što i sama znate, dobru i kvalitetnu vezu nemoguće je izgraditi ako, uz ostalo, ne dijelite zajedničke ciljeve i vrijednosti. Kako bi u budućnosti ona bila uspješna bitno je dijeliti slične kriterije i ukuse za procjenu činjenica koje utječu na vaš život. Novac, odnosno financijsko pitanje je vrlo važna stepenica u izgradnji bolje budućnosti. Pokušajte razgovorom shvatiti zašto vaš dečko ne želi da trošite na ništa "neplanirano" i osjeća potrebu kontrolirati vaš novčanik. Produbite njegovo značenje "rasipnosti". Kada vam sve objasni, pokušajte shvatiti njegove razloge te mu zatim objasniti svoj stav i svoje potrebe (za čokoladom, cipelama…). Ako vas ne razumije, ne odobrava ili ne prihvaća vaše stavove koje su bitni za daljnje funkcioniranje, ozbiljno preispitajte budućnost vaše veze u cjelini.
Dobar dan psihologinjo,
Srednjoškolac sam i definirao bih se kao ovisnik o facebooku. Većinu svog vremena provodim na kompjutoru, popustio sam u školi i nerijetko ostajem budan do kasno ujutro surfajući. Zbog toga se sve više svađam s ukućanima. Kad izađem, onda surfam mobitelom. Kažem si da ću proviriti samo na deset minuta, a onda ostanem satima. Znam koliko mi to šteti, ali kao da si ne mogu pomoći. Uvijek nađem način kako se dočepati interneta. Imate li Vi kakvu ideju kako da to riješim? Hvala
U stručnim krugovima prekomjerno provođenje vremena na internetu ili mobitelu ne smatra se (još) ovisnošću već poremećajem. Uzroci takvom ponašanju mogu biti različiti, primjerice potreba za traganjem za novim informacijama o događajima, osobama, muzikom ili otkrivanjem svijeta, ali i izbjegavanje kontakta s drugim ljudima. Posljedice koje navodite su slične kod svih ljudi, odnosno umor, iscrpljenost, popuštanje u školi ili na poslu, manjak koncentracije. Nerijetko se dešava i površnost u radu uzrokovano pomanjkanjem strpljenja. Osim navedenih poteškoća, moguće su i ozbiljnije posljedice, razvijanje epilepsije, depresije ili oblici maničnog ponašanja. Već sama spoznaja o mogućim težim posljedicama trebala bi vas potaknuti na promjenu u ponašanju. Preporučila bih vam da se javite ( i to fizički) bliskoj stručnoj osobi koja će vas pratiti i savjetovati. Napravite prvi korak, i otiđite školskom psihologu.
Dragi čitatelji,
Imate li problema sa sinom ili kćerkom? Ne slažete se najbolje sa svojim šefom? Naljutili ste se na prijateljicu? Kako ćete prekinuti dugogodišnju vezu? Ne ova o slična pitanja, na dileme, slutnje i probleme, svake nedjelje pomoć možete na ovim stranicama potražiti od naše psihologinje, mag. Luane Poleis u rubrici. Pitanja možete poslati meilom na: redakcija @glasistre.hr i [email protected] <mailto:[email protected]>, odnosno običnom poštom na Glas Istre, 52100 Pula za rubriku "Umijeće života".