Poštovana,
Imam 20 godina i već nekih četiri godine živim u jako teškoj situaciji sa svojim roditeljima. Naime, oni me ne shvaćaju. Studiram u istom gradu gdje i živim i često izlazim iz kuće samo kako bi otišla na predavanja, u knjižnicu ili na ispit. Prije mi se nije nikad dešavalo da bi se sa njima svađala kao što to činim danas, a što je najgore često se ne mogu suprotstaviti i objasniti im svoje stajalište. Njihove zabrane i razgovore doživljavam kao velike prepreke. Ako se ponekad i desi da se suprotstavim, onda postanem jako nervozna i neraspoložena, a svjesna sam da takvom reakcijom činim još gore i često se pronađem pred zidom. Osjećam se neugodno ako ih želim upitati za neki izlazak koji ne uključuje moje studentske obveze. Na početku sam čekala da oni primijete kako je normalno da osoba od 20 godina ima više slobode te da čini vlastita iskustva. Često se osjećam neugodno kad im moram reći za večernji izlazak ili za večeru s kolegicama sa faksa, a kamoli da znaju da želim otići sama na ljetovanje (bez njih). Može li se ova situacija smatrati adolescentskom krizom, bez obzira što godine ne odgovaraju? Kako bi se trebala ponašati da me više slušaju i uvažavaju moje potrebe a da pritom ne budem u strahu? Ana
Draga Ana,
Istina je, postepeno izlazite iz adolescentske dobi, ali ne u potpunosti. Trenutno se nalazite u razdoblju "kasne adolescencije". To ne znači da griješite što želite poboljšati neke životne navike koje smatrate izvorom negativnih emocija. Iz vašeg pisma može se vidjeti želja za odrastanjem i neovisnošću, ali i strah od promjene. Taj se strah manifestira kroz osjećaj nemogućnosti koji percipirate prema sebi u nepronalaženju snage za efikasni razgovor s roditeljima kako biste se mogla osjećati više odrasla, a manje djevojčica. Vrlo je bitno razumjeti razlog odsutnosti energije koji vas koči prema cilju, odnosno početku samostalnosti. Korisno bi bilo, također, razumjeti koji je odnos između vas i djevojčice koja se boji razočarati svoje roditelje (primjerice postavljanje zahtjeva prema svojim roditeljima). Osim toga, za razumjeti dobro svoj strah, potrebno je razumjeti roditeljski stil preko kojeg se vaši roditelji odnose prema vama. Možete zajedno razmisliti i porazgovarati o tim aspektima.
Poštovana psihologinjo,
Imam 46 godina i kronično sam nezadovoljna. Imala sam vrlo teško djetinjstvo i dugo nisam znala što je ljubav. Zavaravala sam se da svaki muškarac koji mi se udvarao želi sa mnom provesti cijeli svoj život. Silno sam željela upoznati "princa na bijelom konju", imati djecu ali ništa se od toga nije dogodilo. Živim u maloj sredini, i zbog svog lošeg promiskuitetnog ponašanja u djevojačkoj dobi, okarakterizirali su me kao "laku". Nisam nikad imala prijatelja, niti osobu od povjerenja. U kontaktu sam samo s majkom koja ne shvaća moju situaciju i koja ne propušta priliku da me uvrijedi ili omalovaži. Depresivna sam, nemam volje za ničim jer se bojim usamljenosti, a svakim danom sve sam starija i sve sam više sama. Voljela bih znati da li je moguće to promijeniti ili za mene više nema nade? Molim vas da mi odgovorite jer želim objektivan i iskren odgovor. Josipa
Draga Josipa,
U životu nikad nije kasno u svoj život unesti promjene. Promjene stvaramo mi sami, mijenjajući svoje navike. Ali, to je moguće samo kada se poznajemo i poštujemo. Odnos koji opisujete s majkom je vrlo težak za vas, morate sebe najprije poštovati kako bi postavili granice da bi vas i drugi poštovali i prihvaćali. Učlanite se u neki sportski ili plesni klub, počnite pjevati u lokalnom zboru ili slično. Ispunite vaš dan i saznajte što volite i što vas raduje. Društvo ćete tako stvarati spontano i dan za danom. Nikad nije kasno za iskreno prijateljstvo, jer ono nema godine.
Dragi čitatelji,
Imate problema s vašim sinom ili kćerkom? Ne slažete se najbolje sa svojim šefom? Naljutili ste se na prijateljicu? Kako ćete prekinuti dugogodišnju vezu? Ne ova o slična pitanja, na dileme, slutnje i probleme, svake nedjelje pomoć možete na ovim stranicama potražiti od naše psihologinje, mag. Luane Poleis u rubrici. Pitanja možete poslati meilom na: redakcija @glasistre.hr i [email protected] <mailto:[email protected]>, odnosno običnom poštom na Glas Istre, 52100 Pula za rubriku "Umijeće života".