Piše mr. sc. Luana Poleis, terapeutkinja i savjetnica za osobni razvoj
Poštovana psihologinjo,
zovem se Stefanija i voljela bih dobiti Vašu pomoć i mišljenje oko mog sina. Moj sin ima 6 i pol godina i vrlo je vezan za mene. Navedena povezanost je na granici morbidnosti do te mjere da se noću budi i po četiri puta te dolazi iz svoje sobe jer želi biti sa mnom. Takvo njegovo ponašanje onemogućuje dobar odnos s vršnjacima u kojima se prikazuje kao nesiguran i sramežljiv. Nelagodno mu je kad mora ostati sa svojim vršnjacima primjerice na rođendanu. Kako bih ga osamostalila upisala sam ga na sport ali je njegova reakcija uvijek ista: bojim se i želim svoju mamu. Što mogu učiniti da ga malo odvojim od sebe i osamostalim? Kako da ga učinim sigurnijim u njegove sposobnosti? Njegov početak u školi je bio dobar, rado uči i ima uzorno ponašanje iako ga osim škole ne interesira ništa. Provodi popodneva ispred televizije. Unaprijed hvala
Poštovana,
Vrlo je teško sagledati kompletnu situaciju kroz ovih nekoliko redaka. Privrženost majke i djeteta je vrlo kompleksna, u stalnom razvoju te sklona dinamikama promjene. Upravo iz navedenih razloga potrebno je stalno opažati i samoopažati sebe i okolinu te se njima, a prema opažanim promjenama prilagođavati. Ono što bih Vam preporučila jest da ga i dalje potičete na samostalne aktivnosti kroz postepeno odvajanje. Prije određene aktivnosti dogovorite se kako će ona teći, objasnite mu što će tamo raditi, što se od njega očekuje i koja je Vaša uloga u toj aktivnosti. Uočite koja sve zaštitnička ponašanja aktivirate u odnosu sa sinom kad ste sami kao i u društvu s drugim odraslima i djecom. Nemojte ignorirati njegove osjećanje već im prilazite na zreli način. Razgovarajte, postavljajte pitanja. Uvedite obaveze u poslijepodnevne sate, kao što je sport ili izlazak u park odnosno šetnju, otiđite na kavu sa kolegicom koja ima djecu ili majkom djeteta sa kojim se slaže te ih pustite da se igrate. Dijete koje pohađa osnovnu školu treba poticati na samostalnost jer je ona vrlo važan element u razvijanju samopouzdanja. Uloga roditelja je vrlo bitna, ne odustajte od cilja, ne posustajte i budite sigurni u ono što želite učiti vlastito dijete.
Poštovana psihologinjo,
imam 40 godina i oduvijek mi se sviđaju žene koje su starije od mene, čak i deset godina. Nešto duže od godinu dana izlazim istodobno sa njih četvoro, a da niti jedna ne zna za drugu, iako postoji jedna koju želim pustiti, ali ne mogu. Nije niti zgodna, niti privlačna, izgleda kao da uživa kad prema njoj nisam dobar i uvijek se vrati, nije završila niti srednju školu i ne zanima je kultura što je vrlo suprotno mojoj osobi. Možete mi objasniti zašto ne mogu završiti tu vezu?
Ivan
Poštovani Ivan,
Vaše je pitanje kompleksno te odgovor ne može biti crno-bijeli. Onaj koji Vas čita može lako skliznuti u interpretaciju i suditi određeno ponašanje. Razlozi zbog kojih se ne možete odvojiti od navedene gospođe mogu biti brojni. Od toga da Vam se sviđa kao osoba kao i da Vam se sviđa kako se Vi osjećate u njezinoj prisutnosti. Želim Vam skrenuti pozornost da i Vama odgovara i dopuštate joj da se vrati, da Vam se svaki put približi. Ono što mi je zanimljivo jest Vaša potreba da izlazite istovremeno sa više žena. Odakle dolazi ta potreba? Zbog čega birate takav način života? Možda upravo u tim razlozima leži Vaša poteškoća da se odmaknete od gospođe koju opisujete.