Piše mr. sc. Luana Poleis, terapeutkinja i savjetnica za osobni razvoj
Poštovana psihologinjo,
problem je u tome što već neko vrijeme krivo protumačim neke situacije. Zbog toga odbacujem i udaljavam od sebe bilo koju osobu koja pokušava stupiti u kontakt sa mnom. Znam da griješim i zbog toga budem tužna i nesretna. Imam osjećaj da me žele iskoristiti i da svi misle ružno o meni. Druženje mi teško pada, sve pamtim i analiziram. Bilo kakva dvosmislena riječ ili fraza teško mi pada, uzimam je vrlo osobno. Zbog toliko analize, ne mogu prestati misliti i maštati što sam mogla drukčije učiniti. Vjerujem da bi netko brže prošao preko toga, ali meni ne uspijeva... obuzme me neugodan osjećaj i pokrenem neke obrambene mehanizme poput bezobraznog ponašanja. Prati me osjećaj usamljenosti. Osjećam se oštećena. Ne želim na psihoterapiju, neugodno mi je s bilo kime pričati o tome. Kako riješiti taj problem? Unaprijed hvala
Poštovana,
ugodno sam iznenađena Vašim pismom s obzirom na to da tako otvoreno govorite da ne želite na psihoterapiju. Pozitivno je što ste se, usprkos tome, obratili za mišljenje odnosno savjet. Osjećam se slobodna to protumačiti kao želju za promjenom i kvalitetnijim životom u kojem možete vidjeti stvari, situacije i osobe koje Vas okružuju na drugi način. Između Vašeg ponašanja kojeg ste imali prije nego što ste osvijestili svoje obrambene mehanizme i današnjeg ponašanja zasigurno je nastala razlika o percepciji Vas samih i Vaše okoline. Svjesnost o vlastitim poteškoćama je bitna početna točka prema svakoj promjeni. Pokušajte sagledati stvari iz drugog kuta, osvijestite misao o odbojnosti i strahu, na svjesnoj razini promijenite njezin sadržaj i Vaš stav prema tom događaju ili osobi. Imajte na umu da možete odabrati na koje stvari ćete usmjeriti fokus. Baš kao što možete odabrati porazgovarati s nekim, usprkos neugodnosti, ako smatramo da bi to za nas bio dobar odabir.
Poštovana psihologinjo,
u današnjem svijetu svima se negdje žuri, želimo obaviti mnogo stvari u kratkom roku. Informacije nas obasipaju sa svih strana, a ja sam se našao u situaciji da mi se na odmoru televizija pokvarila i shvatio da sam se baš odmorio. Može li biti način da se čuva vlastito zdravlje i mentalna stabilnost tako da se isključim od te svakodnevne vreve? Hvala
Poštovani,
dali ćete gledati ili ne televiziju je, prije svega, Vaš slobodni izbor. Mislim da će se većina složiti da je danas teško isključiti, ako ne i nemoguće, iz vreve informacija iz različitih dijelova svijeta. Isto tako, bitno je dopustiti si odmor od svakodnevne buke kako bi zadržali i njegovali interes prema aktivnostima koje nam daju zadovoljstvo, opuštanje i njeguju naše interese. Poželjno je osluškivati svoje tijelo, um i svoje potrebe. Dozvoliti si nekoliko minuta osame, kažu da tamo leže naše najbolje misli. Umjesto paliti televiziju da upotpunite prazninu, pokušajte se prisjetiti na koje sve načine možete upotpuniti tišinu odnosno sve što možete čuti u toj tišini? Raditi na vlastitom mentalnoj zdravlju znači, prije svega, živjeti u sadašnjosti, živjeti svoje osjećaje i osluškivati svoje potrebe. Čovjek je društveno biće i zato kvalitetna komunikacija s okolinom može samo ojačati naše resurse i time pridonijeti zdravlju, kako mentalnom tako i tjelesnom.