Piše mr. sc. Luana Poleis, terapeutkinja i savjetnica za osobni razvoj
Poštovana,
imam 23 godine, uspješan sam student na posljednjoj godini studija. U posljednje vrijeme prolazim kroz teško razdoblje zbog kojeg sam često depresivan i izgubio sam apetit. Mislim da bolujem od lakšeg oblika depresije. Više od mjesec dana sam progonjen stalnim negativnim mislima, iako pokušavam boriti se protiv njih, još uvijek ne uspijevam. Stalno se osjećam tjeskobno, nesigurno, kao u stanju stalne opasnosti, mada i sam znam da nemam razloga tako se osjećati. Takvo stanje mi se nije nikad ranije desilo. Vrlo sam obeshrabren i ponekad ne želim napustiti vlastitu kuću, jer želim izbjeći neugodne susrete. Sve me to blokira. Ne mogu se koncentrirati, niti normalno obavljati svakidašnje zadatke. Pokušavam se boriti protiv tih opsesivnih misli, i ima dana kada izgleda da sve ide na bolje, ali i dana kada je gore nego inače. Čitao sam po portalima brojne članke kako bih što bolje razumio svoj problem i shvatio sam da sam griješio u tome što sam veliki perfekcionist i što pridajem preveliku težinu mišljenju drugih ljudi. Teško prihvaćam kritiku i često se osjećam krivim. U svom društvu imam osobe koje me vole i poštuju, s obitelji imam dobar odnos iako sam odrastao samo s majkom. Opet, ne mogu cijeniti sve što imam i teško je riječima objasniti kako se osjećam. Ne znam možete li razumjeti me na osnovu ovog što sam napisao, no želio bih vaš savjet za prevladavanje negativnih misli kako bi vratio svoje samopoštovanje. Puno Vam hvala,
Andrej
Dragi Andrej,
činjenica da ste progonjeni negativnim mislima ne znači da bolujete od depresije. Svakako je moguće da prolazite kroz specifični period i mnogo ovisi o tome kako ga doživljavate. Niste jedini koji prolazi kroz takve teškoće, mnogi ljudi mogli bi se prepoznati u Vašoj priči. Ono što morate znati je da svaka situacija s kojom se susrećete jest rezultat triju percepcija: gdje usredotočujete Vašu pozornost (misli, zvukovi, osjeti), Vaš unutarnji dijalog (riječi koje koristite, pozitivne ili negativne misli) te osjećaji koji nadopunjuju navedene percepcije. Ovisno o ova tri elementa mijenja se Vaše raspoloženje. Predlažem Vam da ne potiskujete negativne misli, već da ih preobratite u pozitivne. "Ja mogu, ja hoću", vjerujte u Vaše pozitivne misli i ponavljajte istu više puta kroz dan. Time izbacujete negativnost i vraćate optimizam. Promjena već u jednoj od tri perceptivne razine vodi do promjena u ostalima. Vježbajte svakodnevno, i svaki put kad se bojite odgovorite na slijedeće pitanje: "Što je najgore što se može dogoditi?" vidjet ćete da nije tako strašno, samo hrabro. Sretno!
Poštovana psihologinjo,
imam 22 godine i mlada sam majka. Moja beba ima skoro 6 mjeseci a ja se od poroda nosim s teškim osjećajima krivnje. Naime, prema tom stvorenju ne osjećam toliku privrženost i ljubav, ponašam se mehanički kao da je lutka koja ima svoje potrebe i gotovo. Osjećam se kao zatvorenik na prisilnom radu, pokušala sam o tome popričati sa svojim suprugom i majkom, ali oni kažu da će proći. Ja nisam sigurna. Ne želim tako živjeti, voljela bi samo uživati u šetnji s mojom curicom i da mi majčinstvo bude lijepo kako sam ga uvijek zamišljala.
Laura
Draga Laura,
ono sa čime se susrećete i što Vas sputava da živite majčinstvo u punom zanosu jest poslije porođajna depresija. To je ozbiljan poremećaj koji zahtjeva adekvatno liječenje, a javlja se kod četiri od deset žena. Prije svega pokušajte se dobro odmoriti i prestanite vršiti pritisak na sebe da sve morate učiniti. Napravite koliko možete. Provodite vrijeme s partnerom, izbjegavajte samoću. Ukoliko simptomi ne prestanu obavezno se obratite psihologu ili liječniku. Sve se može riješiti.