Poštovana!
Majka sam dvoje djece. Prva je kći, koja ima nepunih sedam godina i na jesen kreće u školu. Mlađi je sin četiri godine. Pišem vam vezano za svoju kćer. Ono što me najviše brine jest njezina loša komunikacija s vršnjacima. Vrtić je pohađala kratko jer nije bilo mjesta. Otkad smo je upisali pohađa ga svakodnevno. Međutim, igra se samo sa svojim susjedom s kojim će biti i u razredu. Ostalu djecu uopće ne doživljava. Kad odlazimo na more ili u park, odbija se igrati s nepoznatom djecom. U jednom od naših čestih razgovora, napomenula je da se srami ostale djece. Već na rubu snaga pokušala sam pronaći rješenje i na internetu pronašla mnoge majke koje dijele moje slično iskustvo. Prema onome što one navode, srži je problem sa samopuzdanjem. Mnoge tvrde da će se ta situacija sama od sebe riješiti, dok ostale tvrde da je potrebno potražiti stručnu pomoć – jer takvo ponašanje može utjecati na uspjeh. Na testovima za predupis pokazala je vještine u normi za svoju dob. Do početka škole ima još puna tri mjeseca i želim joj pružiti sve što mogu da bi se ondje osjećala ugodno i prihvaćeno. Pišem vam jer ne znam kako to učiniti. Možete li me uputiti? Hvala, pozdrav
Draga mama,
Prije svega želim vas umiriti. Ne morate se brinuti ako je vašoj kćeri potrebno više vremena da bi se opustila i sklopila prijateljstva. Svatko od nas ima neki svoj ritam i potrebno nam je različito vrijeme da bismo se privikli na promjenu. Činjenica je da uspješno uključivanje u razredni kolektiv utječe na samopouzdanje djeteta, a samim time i na njegov školski uspjeh. Vrlo je važno razviti pozitivan stav prema učenju, školovanju, drugim vršnjacima, učiteljici, ali i o samom sebi. S obzirom na to da se polaskom u školu mijenjanju obaveze, roditelji često budu zabrinuti zbog novih odgovornosti kako djece tako i njih samih.
Naime, polazak u osnovnu školu pruža djetetu jasne zahtjeve kako o tome što mora naučiti tako i o društvenim potrebama kojima se je potrebno prilagoditi. Ulaskom u krug vršnjaka djecu potičemo na samostalnost. U ovakvoj formi društvenog razvijanja, samostalno će upoznavati svoje karakteristike i primijetiti koje su društveno prihvatljive, a koje to nisu. U toj dobi, sklona su razmišljanju i zato radije odabiru aktivnosti koje lakše kontroliraju kao: igre jedan na jedan, ili rad u manjim grupama. Prema tom modelu odabiru i s kime i koliko se žele družiti. Igranje, druženje u većim grupama ili pretjerane aktivnosti mogu biti izvor frustracije.
Kako ste opisali svoju kćer, ona izgleda introvertirana, rezervirana osoba. Poštujte njezine potrebe i brige. Nemojte je tjerati da čini nešto čega se boji ili što je čini nesigurnom. Prihvatite je takvu kakva jest - povučena i mirna. Bez prosuđivanja budite uz nju, spremna da primijetite njezine potrebe. Izbacite riječi poput: moraš ili trebaš. Ako problem bude prisutan i nakon početka škole, najbolje je da porazgovarate s učiteljicom. Samo promjena sjedenja u razredu često može donijeti neki rezultat. Vrlo je bitno da budete sabrani, da pružite podršku i razumijevanje. Tako će djeca biti samopouzdana, vjerujući u sebe i svoje sposobnosti.
Dobar dan,
Želim vas pitati mislite li da je dobro koristiti fizičko kažnjavanje djece u ekstremnim slučajevima kao što je stalni neposluh? Hvala i oprostite na tako direktnom pitanju.
Z. K.,34
Poštovani,
Ja sam protiv svih vrsta fizičkog kažnjavanja. Smatram da je mnogo kvalitetnije i bolje, za roditelja kao i za dijete, uspostavljanje jasnih granica i pravila ponašanja. Da bismo postigli kompromis i zdrav odnos, potrebno je raditi od malih nogu: mnogo razgovarati, biti prisutan, a najviše, biti dosljedan. Apsolutno podržavam iskrenost i otvorenost u odgoju. Svaki kvalitetan odnos mora biti poduprt povjerenjem - a niti se jedno povjerenje ne stječe batinama, već ljubavlju, konstantnom i prisutnošću.
Dragi čitatelji,
Imate li problema sa sinom ili kćerkom? Ne slažete se najbolje sa svojim šefom? Naljutili ste se na prijateljicu? Kako ćete prekinuti dugogodišnju vezu? Ne ova o slična pitanja, na dileme, slutnje i probleme, svake nedjelje pomoć možete na ovim stranicama potražiti od naše psihologinje, mag. Luane Poleis u rubrici. Pitanja možete poslati meilom na: redakcija @glasistre.hr i [email protected] <mailto:[email protected]>, odnosno običnom poštom na Glas Istre, 52100 Pula za rubriku "Umijeće života".