Poštovana psihologinjo,
imam problem koji me pomalo i sram iznijeti u javnost, i zato vas molim da zaštite moju privatnost, kao i ostalih koji Vam pišu, jer mislim da bi to moglo imati štetne posljedice za mene. Naime, otkad znam za sebe i pratim svoje reakcije, primjećujem da ne volim djecu, pogotovo onu malu. Jednostavno ne podnosim kada histeriziraju, deru se, nameću se ili rade gluposti. Ponajviše ne volim kada ljudi prilaze i komentiraju: "Ajme, kako je sladak". Užas! Ponekad me toliko izbace iz takta da jednostavno moram otići kako se ne bih izderala ili imala neku drugu, sasvim neprimjerenu reakciju. Mnogi mi govore da sam zbog toga užasna osoba, nesenzibilina, zločesta, nezrela ili jedna od onih koji ne bi trebali imati djecu. Kada mi to govore, moram priznati da me boli. Možda se jednog dana zbilja nešto promijeni. Je li moguće ili sam stvarno tako loša osoba? Dodajem da imam 17 godina. Unaprijed hvala.
Poštovana,
prvenstveno smatram da nikome nije ugodno u situacijama u kojima netko remeti naš mir. To vrijedi kako za djecu, tako i za odrasle. Prema Vašem opisu, kada ljudi koji vas okružuju tepaju djeci, ne ljute vas djeca, već odrasli. Mnogi pojedinci su kroz život prošli fazu u kojoj su bili zainteresirani za neke druge sadržaje, aktivnosti ili ciljeve pa se, prema njihovoj tadašnjoj percepciji, činilo da ne vole djecu. Što u biti znači (ne) voljeti djecu? Prvenstveno, voljeti nekog znači poštovati. Svojim ponašanjem, čak i odlaskom, potvrđujete da poštujete njihove dječje reakcije. Možda Vam se nekada djeca čine nerazumljivom, možda ste ponekad došli u kontakt s nekim djetetom koje je neodgojeno, ali sigurna sam da kada biste proveli kvalitetno vrijeme s nekim djetetom, upoznali biste nepoznat svijet. Oni su bića koja razmišljaju, igraju se, ali, ukoliko im se pravilno postupi i odgaja ih, poštuju ljude oko sebe. Još ste vrlo mladi i Vaši su interesi prilagođeni Vašoj dobi. Sama činjenica da ste osjetili potrebu razgovarati o tom problemu je pozitivna i govori o tome da, ipak, niste niti zločesti, niti hladni. Naravno, pripazite na svoje reakcije, poštujte djecu i držite na umu da ste i Vi bili dijete. Razgovarati o tome da li ste osoba za koju je bolje da nema djecu, ipak je prerano i u potpunosti neargumentirano. Uživajte u svojoj mladosti poštujući druge kako biste željeli da drugi poštuju Vas.
Poštovana,
imam 24 godine i probleme sa spavanjem. Trebam Vaš savjet. Proteklih šest godina stalno se budim noću, uglavnom barem tri puta, svakih nekoliko sati. Ne patim od nesanice jer uvijek brzo ponovno nastavim spavati. Primijetila sam da se to dešava i kada imam naporan dan, kada sam zbilja umorna. Razgovara sam s majkom koja mi je rekla da odem liječniku i koristim tablete za spavanje, ali to ne želim. Želim riješiti svoj problem bez pomoći lijekova, na prirodan način. Naravno, ako drukčije ne bude išlo – bit ću prisiljena na taj izbor. I moj dečko, kod kojeg često prespavam, se brine zbog toga. Možete li mi išta sugerirati? Unaprijed hvala.
Poštovana,
problemi sa snom česti su kod mnogih ljudi. Postoje različite teorije, od one da ste preumorni za kvalitetno spavanje do one u kojoj smatraju da se ne može spavati bez problema. Činjenično stanje jest da postoje osobe koje tako spavaju cijeli život, a da to nema utjecaja na kvalitetnu njihova sna. Također, činjenica jest da takav način spavanja može remetiti vaše normalno dnevno funkcioniranje i u tim slučajevima dobro je zabrinuti se i raditi na sebi. Navodite kako ste umorni i premoreni, ali ne objašnjavate kako. Fizička aktivnost, kao duže šetnje ili trčanje, može rasteretiti psihički umor i vratiti balans. Dobro je uvesti tu rutinu u svoj život. Također, preporučila bih vam neki ritual opuštanja prije spavanja - koncentraciju na disanje, tjelesno opuštanje i psihičko rasterećenje. Prostor je limitiran za daljnje upute, ali svakako, bit će mi drago proslijediti Vam ih mailom ili osobno. (Luana Poleis)
Imate li problema sa sinom ili kćerkom? Ne slažete se najbolje sa svojim šefom? Naljutili ste se na prijateljicu? Kako ćete prekinuti dugogodišnju vezu? Na ova i slična pitanja, dileme, slutnje i probleme, pomoć možete potražiti od naše psihologinje, mag. Luane Poleis. Pitanja možete poslati na e-mail adresu: redakcija @glasistre.hr i [email protected] <mailto:[email protected]>, odnosno običnom poštom na Glas Istre, 52100 Pula za rubriku "Umijeće života".