Umijeće života: Mucanje je vrh sante leda

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Poštovana psihologinjo, imam sina koji je počeo mucati s 23 godine i ne znam kome da se obratim za pomoć. Molim vas za odgovor: kako se liječi i tretira mucanje u odrasloj dobi? Hvala.

Mucanje, u bilo kojoj dobi ono nastaje, nema točan protokol po kojem se može liječiti. Da vam pojasnim. Mucanje je kao vrh sante leda koji vidimo i primjećujemo, ali da bi se ono riješilo nije dovoljno baviti se vidljivim vrhom, već potražiti razloge i promjene u životnoj priči osobe kojoj se to dešava. Kao i svaki simptom, on nam govori nešto o načinu na koji osoba proživljava realnost te kako doživljava odnose s ljudima koji ga okružuju.

Kao prvi korak najbolje je osobno posjetiti doktora opće prakse koji vas može uputiti na daljnju pretragu. Ako se pretragama zaključi da poteškoća nije simptom koji može ukazivati drukčiju dijagnozu, doktor može savjetovati da se osobno obratite psihologu koji će pomoći u rješavanju te poteškoće, a prema potrebi i u suradnji s drugim stručnjacima.

Poštovana, imam 59 godina i već neko vrijeme imam povišeni krvni tlak. Za taj problem obratila sam se kardiologu koji mi je propisao lijek koji redovito pijem. Uvijek sam imala nekih 5 do 6 kilograma viška, ali za mene čuvati liniju ili "biti na dijeti" je nemoguća misija. Visoka sam 165 centimetara, a imam 65 kilograma, dok je idealno 58. U ovo zimsko vrijeme jedem samo kakao i kruh – kako za doručak tako i za večeru. Za ručak pojedem ili tjesteninu ili neko lagano mesno jelo. Poznajem ljude koji vole dobro jesti i koji se ne stide svoje kilaže baš zato što potvrđuju koliko zapravo vole jesti. Mislim da za sebe ne mogu reći isto, i svjesna sam da jesti kakao i kruh možda može biti dobro par dana, ali meni traje mjesecima. Ono što me iznenađuje je da kroz dan stalno razmišljam kako ću si navečer pojesti kruh i kakao. Kada se najedem, i prejedem, razmišljam o tome kako sam loše jela i osjećam se krivom. Obratila sam se za pomoć prošle godine i uspjela sam smršaviti nekoliko kilograma. Nažalost, umjesto da sam ponosno pokazala rezultate ja sam se skrivala ispod širokih hlača i majica. Znam da to nije normalno, ali ne znam što bih još mogla napraviti da se "unormalim". Treba li mi psiholog? Hvala, Z. S.

Prema mjerama za izračunavanje indeksa tjelesne mase, vaša tjelesna težina ulazi u kategoriju normalnih proporcija visine i težine (BMI=23,9). Očito je da ovih 5 do 6 kilograma koje smatrate viškom utječu na vaše opće psihofizičko stanje i pobuđuju u vama osjećaj manje vrijednosti koji ne dopušta da vjerujete u vlastite sposobnosti.

Bilo bi dobro da se prisjetite i shvatite značaj koji je imala pojedina hrana u različitim vremenskim razdobljima kako danas, tako i u prošlosti. Potrebno je shvatiti što se događa oko vas u trenucima kada imate želju za slatkim, preciznije za kruhom i kakaom, kroz koja emotivna stanja prolazite kao i koji su pravi razlozi koji vas tjeraju na mršavljenje. Napišite na papir barem pet stvari koje biste učinili da ste mršaviji i promislite možete li ih ostvariti samo ako smršavite ili to možete učiniti bez obzira, računajući na vlastitu snagu i volju.

Što se tiče psihologa, možete se obratiti za pomoć u razumijevanju potrebe za određenom tipologije hrane. Ako odlučite započeti dijetu, nemojte to činiti sami. Potražite pomoć stručnjaka za mršavljenje koji će vam pomoći da to učinite pravilno i zdravo. (Luana POLEIS)


Podijeli: Facebook Twiter