Poštovana psihologinjo,
često analiziram sebe. Čini mi se da imam kompleks manje vrijednosti, koji me ograničava i koči najviše u ljubavnom odnosu. Kad imam curu, svaki put moja nesigurnost ispliva na površinu i sav se ukopam. Moj život je, u neku ruku, tipičan. Obitelj u kojoj sam odrastao je radnička, majka je radila kao domaćica, a otac je napustio srednju školu da bi se zaposlio i pomogao svojoj obitelji. Zajedno su otišli živjeti u malo veći grad i kupili, odnosno napravili svoju kuću. Tata mi je hladan, rekli bi patrijarhalan. Mama je jako nježna, puna ljubavi, prisutna. Oboje su se puno žrtvovali tijekom godina i osigurali mi školovanje vjerujući u moj potencijal. Tako, uz njihovo veliko odricanje, pokušavam privesti studij kraju. Taj kompleks koji osjećam je velik problem. Činjenica je da su se moji roditelji jako žrtvovali, da je kuća takva kakva je, i da nemamo novaca. No mene to guši, pogotovo kada bih curu trebao upoznati s roditeljima i pozvati je kod nas, tada me hvata panika. Posljednja cura dolazila je u kuću pored naše, koja je uređenija, ali nije opremljena do kraja, nije sve sređeno i to je sve nedovoljno. Kroz glavu mi jure misli kao - što će ona misliti o meni kad je odvedem kod svojih u malu i trošnu kućicu? Što će misliti kad ih upozna? Što ako veza postane baš ozbiljna pa trebam pozvati njezine roditelje kod sebe, što će oni misliti o meni? O mojima? To me krene gušiti. Ne sramim se svoje obitelji, stvari su takve kakve jesu i jako sam im zahvalan na svemu što se odriču u svojim životu da bih ja završio školovanje. Jednostavno ne znam što da napravim i kako da se nosim s tim problemom, ne mogu ga se riješiti. Hvala!
Poštovani,
iz konteksta o kojem pišete mogu zaključiti da još odlazite na fakultet te da ste još u mladoj dobi. Kompleks manje vrijednosti je kompleks koji, samom riječju opisuje da se ne osjećamo dobro u vlastitoj koži iz nekih razloga.
Razlika može biti u načinu na koji percipiramo stvari, događaje, osobe, a samim time koju vrijednost im pripisujemo na svjesnoj ili nesvjesnoj razini. Slažemo prema našim uvjerenjima, stavovima i očekivanjima nešto što nam dolazi izvana. U ljubavnom odnosu Vas guši to što kuća nije dovoljno bogato opremljena, odnosno smatrate da bi ona, kao takva, mogla utjecati na Vašu vezu i na ono što Vaša cura misli o Vama i o Vašoj obitelji. S jedne strane, navodite da se ne sramite toga što jeste i toga što Vi, Vaša obitelj i roditelji, imate, a s druge, brinete se oko dojma koji to stvara kod drugih. Pitam se, što Vam je zbilja bitno u odnosu? Na kakvim temeljima želite graditi odnos? Kako prepoznajete nešto što Vam je bitno i kad je prekretnica da želite upoznati djevojku sa svojim roditeljima? Prema kojim vrijednostima birate djevojku? Možete birati dali ulagati u materijalno dobro, tako da imate dovoljno bogatu ili opremljenu kuću kojom ćete zadiviti jedan dio ljudske percepcije, ili odabrati koje su zapravo osobine koje Vam se sviđaju kod drugih. Zapitajte se, kada bi situacija bila obratna i da djevojka koja Vam se sviđa živi u kući kao Vaša, bi li se Vaše mišljenje o njoj, ili njezinoj obitelji, promijenilo? Ako da, na koji način? Kako bi to utjecalo na Vašu vezu? Postavite se u obratnu situaciju i prepoznajte svoja očekivanja i pretpostavke. Uvjerenja koja leže u Vama su vjerojatno uzrok u osjećaju koji Vas prati, a nazivate ga, kompleksom manje vrijednosti. Manje vrijednosti u odnosu na što? U odnosu na koga? Tko kaže? Svatko ima pravo na izbor, da odluči ono što je za njega najbolje prema onome što osjeća i prema onome kako živi. Razbijte uvjerenje iza osjećaja i oslobodit ćete se neželjenog osjećaja. (Piše Luana Poleis)