Poštovana psihologinjo,
Pišem Vam jer se početkom školske godine pojavi nastavak problema koji sam imala na kraju prošle školske godine. Radi se o mom starijem djetetu, a mislim da polako prelazi svaku mjeru i granicu. Primjerice, ujutro joj vrlo mirnim tonom kažem da se odjene kako ne bi zakasnila, a njezina reakcija je bila pretjerana - uzvratila mi je vikom i dernjavom zašto uvijek vičem na nju. Svako jutro joj kažem isto, a njezine reakcije su sve gore. Svjesna sam da ne volim oba djeteta podjednako, odnosno osjećam neku drukčiju, da ne kažem manju količinu, ljubavi i ona me često podsjeća na svog bivšeg supruga kojem ona jako sliči. Ja više ne znam kako da to pretrpim, a to mi baš i ne treba sada kada sam u visokoj trudnoći.
Unaprijed hvala
Poštovana,
Za početak mislim da ste učinila važan korak time što ste prepoznali problem i zatražili pomoć. Prema Vašim riječima je vidljivo da ste zabrinuti zbog svojeg ponašanja i odnosa prema starijem djetetu.
Roditeljstvo je vrlo zahtjevna uloga koja nas prati cijeli život, i kroz koju se stalno preispitujemo dali činimo pravu stvar. Analiziramo naše reakcije iako nismo uvijek potpuno svjesni koliko one utječu na budući razvoj djeteta. Također, svakom se roditelju može dogoditi da prepozna u sebi osjećaje prema djeci koji nisu u skladu sa (nepisanim) društvenim normama i vrijednostima. Društvo štiti djecu te nalaže roditelju da djecu treba voljeti i čuvati od štetnih utjecaja. Napisali ste da ne volite oba djeteta podjednako, odnosno da ste svjesni da, recimo, manje volite svoje starije dijete koje je ujedno i dijete od Vašeg bivšeg supruga te spominjete da starija kćer sliči bivšem suprugu. Vjerujem da u sebi držite još neke negativne osjećaje prema bivšem suprugu te postoji mogućnost da negativne osjećaje prema suprugu projecirate na svoju stariju kćer. Ipak, to je samo pretpostavka i ovim je putem teško govoriti o mogućim razlozima Vašeg ponašanja i odnosu sa djetetom. Ono što sa sigurnošću je moguće zaključiti jest da dijete osjeća i prepoznaje loše ponašanje roditelja prema njemu/njoj te da može promjeniti svoj pristup prema roditelju. Slijedi lančana reakcija, odnosno reakcije na takvo ponašanje roditelja su različite - dijete se može ponašati buntovno, agresivno, ali može se i povući u sebe i smanjiti komunikaciju sa okolinom na minimum.
Dijete koje se osjeća nevoljeno i neprihvaćeno može razviti niz posljedica od niskog samopouzdanja, razvijanja loših komunikacijskih vještina, zbog osjećaja manje vrijednosti i neprihvaćenosti u društvu može posezati za cigaretama, alkoholom, drogama, može doći do loših ocjena u školi i slično. Iz svih navedenih razloga vrlo je važno da osobno potražite pomoć stručnjaka kako bi dobili uvid u razloge svojeg ponašanja te našli načine kako unaprijediti odnos sa svojom kćeri. Nemojte nikada zaboraviti da ste Vi njezina majka, bez obzira tko je njezin otac.
Vaša je odgovornost da dijete odraste u zdravoj okolini u kvalitetnu i zrelu osobu koja će se moći boriti kroz zivot za svoja prava i za svoju sreću. Svakom djetetu je potrebna podrška i ljubav od strane roditelja. Uvijek pronađite vremena za iskreni razgovor jer je to jedan od jednostavnih načina da prijeđete prepreke ali i da ostvarite otvoren odnos. Roditeljstvo je jedina sigurna luka u koju bi se dijete moglo vratiti i kada odraste. Ako na nju vičete, nije čudno da se ona tako ponaša prema Vama. Možda želi pridobiti Vašu pažnju strahujuči da ćete je voljeti još manje nakon dolaska bebe. Potrebno je pronaći vremena za sebe, kao i za svakog dijeteta posebno jer je svatko od njih jedinka za sebe. Prije nego slijedeći put odolite insktintu da podignete ton, pitajte se što želite time postići. Sretno!